Kažu da su Baski tvrdi ljudi, s jakim nastojanjima da očuvaju svoj nacionalni identitet. Tajanstvenog porijekla, nema kome se baskijski narod nije odupirao tijekom svoje povijesti. Feničanima, Vizigotima, Francima, Normanima, Maurima... Svoje etničke specifičnosti sačuvali su ne podlegavši ni Rimljanima, niti kasnije Germanima, Španjolcima i Francuzima, premda su od svih tih naroda podosta primili.
Težnja za očuvanjem nacionalnog identiteta 'manifestira' se i u nogometu. Athletic Bilbao na daleko je poznat po svojoj politici koja se naziva 'cantera'. Ta riječ odnosi se na omladinske pogone koji okupljaju najtalentiranije igrače iz vlastite regije. Athletic je najradikalniji primjer takve politike još od 1912. godine, no svejedno su jedini klub uz Real Madrid i Barcelonu koji nikada nije napuštao Primeru. Još čudesniji možda je podatak da su dali najviše reprezentativaca, a nakon jednog kriznog perioda opet su se posljednjih godina dokopali gornjeg doma španjolskog nogometa. Doduše, malo su i 'olabavili', pa danas u Athleticu teoretski može zaigrati i njihov Eduardo da Silva. Naravno, pod uvjetom da se nogometno školovao u Baskiji.
Prije nekoliko godina 76 posto navijača Athletica u anketi El Munda odgovorilo je kako bi radije da njihov klub ispadne u drugu ligu nego da se odrekne tradicije. I to najbolje oslikava Baske - oni su tvrdi i ponosni. Oni su 'otpor sistemu', što potvrđuje i priča koja slijedi.
Kako je baskijski 'otpor sistemu' poručio glavešinama: 'E nećete razbojnici!'
Eibar je jedan u nizu baskijskih nogometnih klubova. Tijekom svoje 74-godišnje povijesti praktički nebitan, a u svakom slučaju minoran. Oduvijek su služili kao lokalna sredina gdje su se kalili igrači velikana, Athletica i Real Sociedada. Međutim sada su, preko noći, i sami postali bitni i znakoviti. Naime, Eibar je izborio povijesni plasman u Primeru, ali vrlo brzo naišli su na 'rampu' - Španjolski nogometni savez u elitnom rangu baš ih i ne bi volio vidjeti.
Razlog? Bolan i tragičan, Eibar je premalen. Riječ je o klubu koji izbjegava nerazumno trošenje novca i zaduživanja, koji posluje skromno, ali i odgovorno, završavajući svaki mjesec ne s gubitkom, već s plusom! No problem leži u kraljevskom dekretu donesenom 17. srpnja 1999. godine. Španjolski klubovi organizirani su kao sportska društva s ograničenom odgovornošću (S.A.D.), a spomenuti zakon, u jeku poteškoća s financiranjem klubova, naložio je kako temeljni kapital svakog takvog društva u natjecanju u kojem se natječe mora iznositi "25 posto prosjeka troškova, uključujući amortizacije, svih klubova i društva koja se natječu u tom natjecanju".
Pri tom izračunu ne uzimaju se dva kluba s najvećom i dva kluba s najmanjom potrošnjom. Ovim zakonom željelo se izbjeći bankrote klubova i neplaćanja igrača, te stvoriti kakvu takvu ujednačenost u svim rangovima natjecanja u Španjolskoj. Plemenito, nema što, uz jedan veliki 'ali'...
Javna je tajna kako povlašteni - Real Madrid i Barcelona - uživaju prikrivenu pomoć države preko španjolskih banaka. Dovoljno se zapitati, ako su dva španjolska 'brenda' vječito u golemom dugu, kako je moguće da istovremeno kupuju najbolje nogometaše svijeta!? Na dalje, u 15 godina koliko je na snazi kraljevski dekret kojim se, ponavljamo, željelo izbjeći financijske posrtaje i neplaćanja igrača bilo je nekoliko slučajeva gdje se takvo što upravo dogodilo... I to redom u klubovima koji su imali čak i, u manjoj ili većoj mjeri, značajne uloge i u Ligi prvaka. Deportivo se ni do danas nije oporavio, Malaga je igračima dugovala i 10-ak milijuna eura, a u Valenciji je zbog financijskih nedaća zaustavljena izgradnja novog stadiona.
Nogometni romantičari nisu endemska vrsta: Za Eibar prikupili gotovo milijun eura!
Samim time, apsolutno je odvratno ono što španjolske nogometne glavešine pokušavaju napraviti Eibaru, ali na njihovu nesreću, Baski su i ovaj puta iskazali svoju tvrdoglavost. Čelnici malog baskijskog kluba odlučili su se na povećanje temeljnog kapitala, plasirajući nove dionice na tržište. U dva stupnja - prvi je bio otvoren za sadašnje dioničare, a drugi za sve ostale.
Isprva u Eibaru nisu bili optimistični. Klupski kapital prema posljednjem financijskom izvještaju iznosi 422 253 eura, a iznos potreban za usklađivanje s pravilima jest ukupno 2 146 525 eura. Iz Eibara su zatražili da im se traženo povećanje temljenog kapitala smanji budući da posluju likvidno. Žalba je odbijena, no srećom nogometni romantici nisu izumrli. U svijetu i dalje postoji dobar broj njih koji se grozi 'modernog' i kojima je dosta 'povlaštenih'. Na uštrp poštenih i malenih, koji ovako (video ispod) slave povratak u 2. ligu!
Dokazao je to internetski projekt Defiende al Eibar ('Obranimo Eibar'), u kojem svaka osoba može kupiti dionicu kluba po cijeni od 50 eura. Reakcija nogometnih fanova širom svijeta bila je iznimna - u trenutku pisanja ovog teksta prodano je dionica u vrijednosti 921 100 eura. Dakako, maksimalan broj dionica koji možete kupiti jest dvije tisuće, pa nema bojazni od privatizacije ili preuzimanja kluba. Bojali su se i u Eibaru da će takvo što biti neizbježno, čime bi cijela priča izgubila smisao. No strah je očigledno bio uzaludan, jer do kraja projekta ostalo je 68 dana i za očekivati je da će Eibar prikupiti dodatnih 800 tisuća eura i - uspjeti!
Realizira li se uistinu kolektivno pokazivanje 'srednjaka' bogatunima, Eibar bi postao tek sedmi klub u povijesti španjolskog nogometa koji je u dvije sezone napredovao iz trećeg u prvi razred, te klub s najmanjim proračunom, najmanjim stadionom i iz najmanjeg grada. Eibar ima oko 27 tisuća žitelja, smješten je u planinama na pola puta između Bilbaa i San Sebastiana, petnaestak kilometara od Biskajskog zaljeva.
'Football is for you and me, not for fucking industry': U inat bogatunima predstavljamo novog člana Primere!
Duša ovog gradića, koji od 80-ih godina prošlog stoljeća zbog ekonomske krize bilježi pad populacije, jest nogometni stadion. Nazvan Ipurua, u doslovnom prijevodu borik, lokalni stadion nalazi se na vrhu grada kao najviša točka, okružena s juga planinama, a sa sjevera s dva nebodera. Kapacitet je 6500 mjesta, a prosječna posjeta ove sezone u Segundi bila je oko 3500 tisuće gledatelja.
U Eibaru je rođen Markel Susaeta, zvijezda Athletica, koji je imao privilegiju i sreću zaigrati za baskijski nogometni simbol. Eibar je jedno vrijeme bio dom Xabija Alonsa (na posudbi iz Real Sociedada) i Davida Silve (na posudbi iz Valencije). Ovaj potonji 2005. je mogao uvesti Eibar u društvo najboljih, no u ključnoj utakmici za promociju tada mlađahni David Silva prekinuo je igru u sudačkoj nadoknadi, i to u čistoj gol šansi, jer je protivnički igrač ležao na podu.
Posljednjih tridesetak godina Eibar je uglavnom igrao u drugoligaškoj konkurenciji, no prije dvije godine našli su se i rang niže. Osvojili su Treću ligu, a ove sezone eto uspjeli napraviti i povijesni podvig - izboriti promociju u Primeru. Unatoč činjenici da imaju najmanji proračun od 22 drugoligaša.
Pravi 'bokci' mogli bi tek biti dogodine. Ali isključivo u financijskom smislu. I neka budu, jer to bi značilo pobjedu nad sistemom. Trijumf Davida protiv Golijata, šamarčinu bogatima i povlaštenima. Real i Barca će na Ipurui gostovati pred samo 6500 duša, no još stotine tisuća njih diljem svijeta žestoko će navijati za momke iz Eibara protiv stotine milijuna eura (pre)plaćenih Balea i Neymara. Za pobjedu tradicije, romantičarskog duha i starih vrijednost nad modernim nogometom, i na samom zelenom travnjaku... To bi bila točka na 'i' priče o Eibaru!