Naravno, pod značajno povoljnijim uvjetima. Ronaldu 2015. istječe ugovor prema kojem trenutačno zarađuje 9.5 milijuna eura neto godišnje, a prema nekim informacijama Portugalac traži povećanje za dodatnih pet i pol milijuna eura, što znači da će zarađivati 15 milijuna neto godišnje.
Nema sumnje kako je Ronaldo ključna figura u koncepciji trenera Josea Mourinha, ali i cijelog kluba kada su u pitanju marketinška, televizijska i ina prava. Međutim, sve ima svoju cijenu. Ronaldo je iz Manchester Uniteda aterirao na Santiago Bernabeu 2009. uz rekordnu odštetu od 96 milijuna eura. Otada se u Španjolskoj mnogo toga promijenilo. Španjolska je u međuvremenu upala u veliku gospodarsku krizu kojoj se ne nazire kraj. Kako je država sve dublje tonula, tako se mijenjala i fiskalna politika.
U trenutku Ronaldova dolaska u Madrid, vrijedio je takozvani „Beckhamov zakon“ koji je uvela vlada premijera Jose Marije Aznara još 2006. Prema tom zakonu porezi na inozemne transfere veće od 300.000 eura iznosili su 24 posto, dok su porezi na plaćanja u tuzemstvu bili 45 posto. Drugim riječima rečeno, 9.5 milijuna eura Ronaldove neto plaće Real je u bruto iznosu plaćao 12 milijuna eura.
Pod vladom Josea Luisa Zaptera 2010. donesen je zakon prema kojem se mijenjaju porezne odredbe za ugovore koji vrijede do 2016. i dalje. Kako je Ronaldo potpisao ugovor do 2015. taj ga zakon trenutačno ne kači. Međutim, ako dođe do sporazuma o produženju ugovora, Real će morati plaćati veće poraze nego dosad.
U međuvremenu se kriza u Španjolskoj rasplamsala do neslućenih razmjera, a pod trenutačnim premijerom Marianom Rajoyom porezi su izjednačeni i sada iznose čak 52 posto. To znači da će blagajna Real Madrida biti olakšana za 23 milijuna eura svake godine samo na ime bruto plaće Cristiana Ronalda, a da ostale izdatke da i ne spominjemo.
Ronaldov novi petogodišnji ugovor stajao bi Real 125 milijuna eura, od čega bi 75 milijuna otišlo u Portugalčev džep, dok bi 50 milijuna završilo u poreznoj blagajni. Imajući u vidu sve ove činjenice, postaje jasnije zbog čega Real, kao nikada prije, odugovlači s novim transferima, pa i onim Luke Modrića, te zašto po svaku cijenu želi prodati neke igrače, prije svega Brazilca Kaku, čija je godišnja plaća na razini Ronaldove.
Kako god, ples milijuna se nastavlja i sve to u trenutku dok milijuni radnika u Španjolskoj ostaju bez posla. Stoga ne čudi što je sve veći broj Španjolaca ogorčen na rastrošnost nogometnih klubova u Primeri, posebice se tu misli na Real i Barcelonu. Čini se da je čak i „kraljevski klub“, čija je blagajna nepresušna, cinici bi rekli zato jer je državna, svjestan političkog trenutka, pa gleda da smanji troškove koliko god je to moguće. Barem na promidžbenoj razini ako već ne sasvim iskreno. Real pazi na troškove? Tko bi rekao da će do toga ikad doći...