Dakle, nije Demichelis totalni nogometni panj. I nije on sinoć Cityju izgubio utakmicu, prije će krivac biti Pellegrinijeva taktika i Barcelonina objektivno veća kvaliteta u ovom trenutku. Ali, jedanaesterac koji je skrivio pokušavajući spasiti teško spasivo (nota bene: prekršaj je bio izvan šesnaesterca) i opravdano zasluženi crveni karton, samo su produbili moju nevjericu. Zašto uvijek on? Zašto treneri uvijek baš njemu vjeruju?
Demichelis je nogometno ime u Europi napravio sedmogodišnjim angažmanom u Bayernu. Bio je prilično standardan i to u Bayernovim trofejnim godinama. Tada se nisam pitao zašto on igra. No, moje čuđenje i sumnje u njegove kvalitete počinju rasti zadnjih nekoliko godina. Kada mu je na vrata pokucala trideseta, Demichelis je počeo gubiti korak sa zahtjevima vrhunskog nogometa, no to se na njegovoj plaći baš i nije vidjelo. Louis Van Gaal nije baš vjerovao previše u Martina, no ipak je u paru s Van Buytenom bio prvi stoperski izbor za finale Lige prvaka 2010., protiv Intera.
Sjećate se te utakmice? Bayernova obrana izgledala je smiješno u srazu s Militom i Eto'om. Sreća Demichelisova da je te večeri na Bernabeu, Daniel Van Buyten bio upravo tragičan, pa je Belgijanac pobrao glavninu kritika.
Nakon relativno razočaravajućeg nastupa na SP u Južnoj Africi (gdje mu je i Maradona bezgranično vjerovao), Demichelis napušta Bayern i prelazi u Malagu. E, to mi se činilo njegovom pravom mjerom vrijednosti. Malaga ili Sevilla, a ne Real ili Barca. Wolfsburg ili Stuttgart, ali ne više Bayern. No, na Martinovu sreću, Malagu je tada vodio Manuel Pellegrini.
Zašto opet Demichelis?
Par godina kasnije, Čileanac u ruke dobiva kormilo skupog broda po imenu Manchester City i kupuje – Demichelisa. Taj je transfer bio u sjeni prelazaka Fernandinha, Negreda, Navasa ili Jovetića. Argentinac je kupljen za višestruko manji iznos, ali igra jednako važnu ulogu u Pellegrinijevoj ekipi.
I to je možda zabluda koja će čileanskog stratega koštati Premiershipa. Na utakmici s Chelseajem, izostanak klasičnih defanzivnih veznjaka pokušao je „pokrpati“ Demichelisom (a ne recimo, Milnerom) i to je Mourinho kaznio. Pusti Demichelisa, dodatni čovjek na Yayu Tourea – i nema igre za City. Sinoć je bio tragični lik, mada mu se ne može na glavu sasuti drvlje i kamenje... ali, možda je mogao stajati bliže Messiju. Možda. Tabloidi vrište na Pellegrinija, zašto onakva taktika...zašto opet Demichelis u sastavu? Možda ni to nije kriterij, ali kao što već rekoh, zašto uvijek on?
Manuel Pellegrini ima više nego dobru plaću da bi donosio odluke. Vidjet ćemo uskoro hoće li uvidjeti da mu je ovo s Demichelisom prečesto harakiri ili će ostati uz „svog čovjeka“ od povjerenja, i u dobru i u zlu? Dok ih neki novi poraz ne rastavi.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.