Nitko od njih nije došao ni blizu nogometnih visina na kojima je nekoć uživao i oduševljavao 'mali zeleni', a svima im je zajednička činjenica da su proizvod omladinske škole River Platea. Maradona je pak bio iz suprotnog tabora - Boce Juniorsa. Premda je karijeru započeo u Argentinos Juniorsima, ponajbolji nogometaš u povijesti upravo se iz Boce otisnuo u Barcelonu, a njegov jedini istinski dom - La Bombonera - bilo je mjesto gdje je 1997. godine objesio kopačke o klin.
S vremenom su u Riveru spustili ljestvicu, pomirivši se činjenicom da će teško ikada imati svog Maradonu. Isto vrijedi i općenito za Argentince, koji su shvatili da je veliki Diego unikat i da svim talentiranim klincima koji dolaze samo rade 'medvjeđu uslugu' uspoređujući ih s nogometnim genijalcem a la Maradona, kakav se rađa jednom u sto godina.
Krajem ožujka u najvećem argentinskom derbiju River Plate je kao gost svladao Bocu s 2:1. Punih deset godina Milijunaši su čekali na osvajanje Bocine tvrđave, a zanimljivo da su u tom periodu preživjeli sve živo i neživo... Bili su prvaci, pa doživjeli povijesno ispadanje u 2. ligu, onda se ekspresno vratili u elitni rang, a sada složili momčad koja bi konačno poslije šest godina mogla donijeti titulu na Monumental.
Južna Amerika ima ono što Europa gubi - čast i strast
Junak Rivera u toj toliko željenoj i iščekivanoj pobjedi bio je Manuel Lanzini. Pogađate, riječ je o 'desetki'. Profinjeni i omaleni ofenzivni veznjak, visok svega 169cm, zabio je za 0:1, a četiri minute prije kraja iz kornera asistirao nesuđenom Dinamovcu Ramiru Funes Moriju koji je pogodio za 1:2.
Lanzini je dijete Rivera. Mogao je doduše biti nova zvijezda Boce, ali u Argentini i Južnoj Americi i dalje egzistira nešto što u Europi svjetlosnom brzinom nestaje - strast i čast.
"River može imati sve novce svijeta, ali Boca ima moju ljubav", kazao je jednom prilikom Maradona.
Slično je rezonirala i obitelj Lanzini, koja navija za River. Kada su Manuela kao 10-godišnjaka otkrili skauti Boce, otac je kazao 'ne' i odlučio čekati poziv s Monumentala, koji se ubrzo i dogodio. Lanzini je briljirao u mlađim selekcijama, te već sa 17 godina, pet mjeseci i 24 dana debitirao za prvu momčad River Platea, kao četvrti najmlađi igrač u povijesti.
Riverovi navijači jedva su dočekali klinca o kojem su kružile priče da mu u mlađim danima nitko nije mogao oduzeti loptu i koji je prozvan La Joya, odnosno Dragulj. Lanzini je počeo oduševljavati od prvog dana, no pokazat će se da je među seniore 'uletio' u krivom trenutku.
Flu imao 'svog Neymara' vrlo kratko: Osjećao je dug prema navijačima Rivera
Momčad Milijunaša bila je sve, samo ne u skladu s nadimkom kluba. River je doživio crnu točku u svojoj više od stotinu godina dugoj povijesti, ispavši u drugu ligu. Igrači su bili pod neviđenim pritiskom, vrijeđalo ih se i prijetilo im se. Lanzini je posuđen u brazilski Fluminense za 400 tisuća eura i uz otkupnu klauzulu od 15 milijuna eura. Predsjednik velikana iz Rio de Janeira slavodobitno je poručio kako je Fluminense dobio 'svog Neymara'.
I doista, Lanzini je u Brazilu igrao jako dobro, a Fluminense se okitio naslovom prvaka. No Manuel nije želio ostati, jer osjećao je da duguje puno toga navijačima Rivera. Vratio se u staro jato, dobio 'desetku', ali ne i mjesto u prvih 11. Tek odlaskom Almeide, a dolaskom Ramona Diaza na trenersku klupu, Lanzini je doživio 'boom'.
U svibnju prošle godine Boci je na La Bomboneri zabio u 43. sekundi, što je najbrži pogodak u povijesti Superclasica. Ramon Diaz s lijevog krila konačno ga je prebacio u sredinu i River Plate u ovom 21-godišnjaku konačno ima vođu. Lanzini može i desno i lijevo, ali ipak se pokazuje da mu najviše odgovara uloga playmakera koji djeluje iza napadača. Baš kao nekad Ortega, Gallardo, Aimar, D'Alessandro...
Sjajan pregled igre, nepredvidivi driblinzi, vrhunski zadnji pas i precizan šut glavne su karakteristike Lanzinija, čija je potvrda stigla kada je River prije nešto više od dva tjedna predvodio do pobjede u Bocinom dvorištu. Postao je junak Superclasica, nešto o čemu u Argentini sanjaju mnoga djeca. A zamalo je prošlog ljeta završio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Ako netko zna, onda zna tip koji je u Europu doveo Cavanija i Pastorea
Naime, tamošnji Baniyas poslao je, pisali su tada argentinski mediji, ponudu koju bi samo luđak odbio. Čelnici Rivera nisu imali ništa protiv, budući da je financijska situacija jako loša. No opet se mudrim i pametnim potvrdio Lanzinijev otac, koji je odlučio staviti sportske interese ispred ekonomskih.
Lanzini je tako dobio priliku postati junak Superclasica i heroj Riverovih navijača. Čini se da je sada spreman i za nešto više, točnije izlazak na europsku scenu. Sunarodnjak Mauricio Pochettino želi ga u svom ambicioznom Southamptonu, a javio se i Newcastle. Romin sportski direktor Walter Sabatini koji je u Europu doveo Cavanija, Pastorea i Lamelu već je posjetio Buenos Aires, a navodno je za Dragulja žestoko zagrizao i Jurgen Klopp... Pitanje je vremena kada će Europa upoznati novog argentinskog majstora.