Crvenili bi se da imaju srama: Toga nema ni u Alan Fordu!

Dvostruka mjerila. To je, čini se, „modus vivendi“ Uefe i Fife, krovne europske i svjetske nogometne organizacije, koji vrijedi za većinu pitanja pa zašto ne bi i u izboru za Zlatnu loptu. Izbor tek što je započeo, a već se dogodila kontroverza. Kako je moguće da se među 23 kandidata nije našao hrvatski reprezentativac i napadač Bayerna Mario Mandžukić?

>> Izašao popis kandidata za najboljeg nogometaša: Mandžo ispao

To se pitaju ne samo hrvatski novinari i navijači, već i inozemni analitičari. Mandžukić je prema većini realnih promatrača obilježio prošlu sezonu u dresu Bayerna, momčadi koja je poharala Europu. Ali, eto, Mandžukića nema na popisu, a na istom se nalaze igrači čiji se dosezi u ovoj godini ni približno ne mogu usporediti s njegovim. Na istom su popisu šestorica igrača Bayerna, ali ne i Mandžo koji je bio možda i najbolji igrač Bayerna prošle sezone? Jesmo li pobrkali premise ili tu nešto doista ne štima?

Mali i veliki

Na popisu nedostaje još samo po jedan Rus, Kinez i Japanac pa da sve velike nacije ovog svijeta imaju svojeg predstavnika. Mogli su i njihova tri igrača nekako ugurati kada su već izašli u susret tolikima. Ironija je namjerna i mišljenja smo ne odveć pretjerana. Usuđujemo se reći da Mandžukić kojim slučajem dolazi iz neke velike, utjecajne i bogate zemlje, ne samo da bi bio na skraćenom popisu nego bi ušao i u najuži izbor. Fifa bi uz pomoć Uefe našla stotinu opravdanja zašto je „Mandžokov, Man Ji Chao, Mandzukao, McMandy, Mandzuri ili Mandzsteiner“ dospio tako visoko na listu.

„Zaboga, pa on je bio jedan od najboljih, možda čak i najbolji igrač Bayerna prošle sezone, a svi znamo što je ta momčad napravila. Zabio je gol čak i u finalu Lige prvaka. To se jednostavno nije moglo ignorirati“, otprilike ovako glasilo bi priopćenje Fife u kojem bi se opravdavao izbor pred ogorčenim brazilskim novinarima čiji su predstavnici ispali iz užeg kruga kandidata.

A da kojim slučajem Mandžukić dolazi iz neke male, ali, recimo, naftom, zemnim plinom ili dijamantima bogate države, imamo osjećaj da bi Sepp Blatter zavapio: „Ljudi moji nemojte se igrati. Ako veličanstveni i neprikosnoveni Mandzo ne dobije Zlatnu loptu, njihov Savez će iz protesta izaći iz članstva Fife. Pa nemojte, k'o boga vas molim, bez nagrade ostaviti takvog napadača i prije svega čovjeka, brata, bratića, sestrića, šta ti ja znam, pravu ljudsku gromadu.“

Međutim, kada „siroti“ Mandžukić dolazi iz siromašne i do guše zadužene i pokradene zemlje, prepune neustrašivih političara svih boja i vrsta koji pred svakim dopisom iz Bruxellesa ili Nyona „puno gaće do vrha“, pa neki od njih pretrpljeni strah kompenziraju tako što zatrpavaju vlastite džepove genijalnim financijskim akrobacijama preko grbače poštenih i radnih ljudi, onda je to sasvim neka druga priča.

Platini uvijek ima opravdanje

„Ma je taj Mandžo dobar, ne kažem, ali nije to to… Nešto tu nedostaje, doduše, ne znam što, ali nešto nedostaje…“, uskočio bi Michel Platini sa svojom stručnom opservacijom u ispomoć zbunjenom Blatteru.

„Da, da, tako je… Michel ipak zna najbolje“, potvrdio bi Blatter, a Platini nastavio:

„A još kad se sjetim vaših opasnih huligana! Što da vam kažem više? Kažete da su engleski, talijanski, njemački, poljski, francuski, španjolski, brazilski, argentinski… puno gori? Otkud vam to? Morat ću provjeriti, stvarno nemam pojma, nikad čuo“, odbrusio bi vidno zaprepašteni Platini i potom dao petama vjetra u nepoznatom pravcu.

Tako nekako bi Brixy opisao taj alanfordovski skeč od Fifina izbora. Šalu na stranu, pitamo se po kojem se to kriteriju biraju najbolji igrači godine? Prema onom što je igrač napravio u protekloj godini ili koliko je dresova prodao i imao sljedbenika na društvenim mrežama? Ako je to, pak, izbor za najboljeg aktivnog igrača, onda nije ni potreban. Zna se da je broj jedan Messi, a nakon njega Cristiano Ronaldo. Ali ne, bira se najbolji igrač godine 2013. Ili se varamo?

Po čemu je Neymar ispred Mandže?

Neka netko iz Fife objasni po čemu je to, recimo, Neymar zaslužio biti ispred Mandžukića? Do Kupa konfederacija, natjecanje, uzgred rečeno, sasvim marginalnog značaja, nije apsolutno ništa napravio. Dapače, imao je možda i najlošiju sezonu u brazilskoj ligi sa svojim bivšim klubom Santosom. Idemo dalje: Andrea Pirlo, Thiago Silva, Yaya Toure, Mesut Ozil, Gareth Bale, Eden Hazard ili Andres Iniesta? Po čemu su oni bili bolji i što su to osvojili a da Mandžukić nije? Neka nas netko podsjeti kako je to Barcelona prošla u sudaru s Bayernom?

Možda su svi nabrojani igrači bolji od Mandžukića, to je u domeni ukusa, ali ne gleda se tko je bolji igrač općenito nego tko je imao bolju godinu. Ako ga sada nisu uvrstili na uži popis, pitamo se kada će? Očito nikada. Crvenili bi se da imaju srama. Ovako možemo samo konstatirati: očigledno je da Hrvatski nogometni savez nema baš neki utjecaj u svjetskoj nogometnoj obitelji, jer da ima, onda bi Mandžukić bio među tom 23-trojicom. I to najmanje.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.