„Genij iz Fuengirola“ otišao je s ovog svijeta u 37. godini života, a ostao je upamćen u kolektivnoj memoriji navijača „kraljevskog kluba“ po gotovo neponovljivoj strastvenosti i srčanosti. U sjećanje na Juanita najvatreniji navijači Reala –Ultrasi - na svakoj utakmici u sedmoj minuti zagrme: Illa illa illa, Juanito maravilla!
U nekim prohujalim vremenima kad je Santiago Bernabeu primao debelo preko sto tisuće gledatelja i kad su Ultrasi iza gola stajali zbijeni kao u kutiji šibica, na Juanitov temperamentni poziv rukom legendarni stadion bi naprosto eksplodirao, a najfanatičniji navijači u stampedu bi se „zabili“ u žicu, na koju je Juanito često znao skočiti nakon postignutog gola.
Huk Bernabeua iz 70-tih o 80-tih godina danas je tek daleka prošlost, ali sjećanje na Juanita još uvijek je živo. Njegova ljubav prema „bijelom dresu“ bila je bezgranična:
„Igrati za Real Madrid jednako je kao dotaći oblake. Real je uvijek bio moj prvi izbor kao klub,a Madrid kao grad“, izjavio je Juanito prilikom prelaska iz Burgosa u Real 1977.
Juanito je rođen u Fuengirolu, pokraj Malage, 10. studenog 1954. Prije dolaska u Real igrao je za Atletico Madrid i Burgos.
U dresu Reala osvojio je pet naslova španjolskog prvaka, dva Kupa kralja i dva Kupa Uefe. Jednom je izabran za najboljeg igrača Španjolske (1977.), a jednom je bio i prvi strijelac prvenstva (1984.). Za reprezentaciju Španjolske upisao je 34 nastupa i postigao 8 golova.
Nastupio je i na dva Svjetska (1978., 1982.) i jednom Europskom prvenstvu (1980.). Na ovim prostorima ostao je upamćen po tome što je pogođen bocom u glavu na beogradskoj Marakani, u susretu Jugoslavije i Španjolske u kvalifikacijama za SP 1978.