Jedna od južnoameričkih nogometnih reprezentacija koju već smatramo gotovo redovnim sudionikom svjetskih nogometnih prvenstava je Ekvador. Reći ćemo to tako, iako su od posljednjih šest propustili dva. No, prije toga su propustili svako, odnosno do 2002. godine ne možemo reći da su suviše egzistirali na globalnoj nogometnoj mapi.
No, otkako se u Južnoj Americi kvalifikacije za svjetsko prvenstvo igraju na principu lige u kojoj sudjeluje deset reprezentacija (eventualno devet), Ekvador je postao nešto drugo, postao je reprezentacija protiv koje nitko ne voli igrati. Zapravo, mrzi igrati, ali isključivo na njihovom terenu, gdje im se nalazi 12. igrač.
I tu se ne misli na ono što se inače smatra 12. igračem, odnosno navijače. U ovom slučaju radi se o nečemu drugom, zapravo skupu nekoliko faktora.
Atahualpa je najbolji 12. igrač kojeg možeš imati
Ekvador nije imao velike igrače kroz povijest. Svaka čast Antoniju Valenciji na njegovoj karijeri, ali kad vam je krilo koji je postalo desni bočni najbolji nogometaš ikad i globalno najpoznatiji, onda je jasno da riznica nije jaka. Ivan Kaviedes, Ivan Hurtado te Antonijev brat Enner su nekako iza toga. Onda je tu nacionalni velikan Alex Aguinaga, no karijera ovog fantazista ostala je vezana uz američki kontinent. Ima i onih fanatika koji pamte Ulisesa de la Cruza naravno ili čak još uvijek aktivnog Felipea Caiceda.
No, nitko nije bio jak igrač za Ekvador kao što je to Atahualpa i sve što ide uz njega. U pitanju je ekvadorski nacionalni stadion, zdanje koje prima 35 tisuća gledatelja i već nekoliko godina ima sličnu građevinsku priču kao Maksimir, po pitanju rušenja i izgradnje novog stadiona. Atahulpa čak ima i nekoliko završenih projekata, ali niti jedan se nije realizirao, čak niti onaj koji je imao ugovoren početak rušenja za 2020. godinu. Atahualpa unatoč tome i dalje stoji na istom mjestu te služi istoj svrsi kao prethodnih 70 godina.
Što je tajna tog stadiona, a da nije publika? Radi se o nadmorskoj visini. Naime, Atahualpa se nalazi na 2782 metra nadmorske visine, što ga čini jednim od najviših nacionalnih stadiona na svijetu. Zapravo, možemo reći kako se ozbiljan nogomet na većoj nadmorskoj visini igra još tek u Boliviji.
Tijelo na Atahualpi drugačije reagira
"Znanstvene studije su pokazale da nadmorska visina uzrokuje smanjenje fizičkih performansi. Ono što se događa je nedostatak kisika pa tijelo stvara drugačiji mišićni sustav. To se zove anaerobični sustav. Ono što se događa na velikoj visini je da tijelo proizvodi više mliječne kiseline te se sportaš ranije umara", rekao je Oscar Concha, sportski liječnik iz Ekvadora.
Ipak, on ne vidi to kao nešto nepošteno prema protivnicima.
"Neki smatraju da Ekvador ima prednost kad igra na domaćem terenu. Smatram da to nije istina. Naši igrači su nekad bili adaptirani na to. Igrali bi na visini pa u razini mora i tako naizmjence. No, danas većina naših igrača igra u stranim ligama. Tamo nadmorska visina nije faktor pa Ekvador prolazi kroz iste probleme kao svi ostali", objasnio je.
Da je on u pravu, potvrdio je i standardni napadač reprezentacije, Enner Valencia.
"Prije nam je uistinu bilo lakše nego ostalima, no sad i mi prolazimo isti problem. Potrebno je doći dva ili tri dana ranije da bismo se adaptirali. U završnici posljednje utakmice sam imao probleme, vidjelo se da ne mogu držati isti ritam. Nadmorska visina je nešto posebno i ako se ne pripremite, imat ćete probleme", potvrdio je napadač Fenerbahcea, koji bi u Katru trebao biti udarna igla reprezentacije.
Ukratko, igrači s vremenom krenu teže disati, kad pokušaju potrčati punim intenzitetom ih nešto jednostavno spriječi, a moramo tu spomenuti i onaj izraz kakav se najčešće koristi pred kraj ljetnih priprema. Noge su teške.
Pamtimo scene Lionela Messija, tada još mladog nogometaša, kad je prvi put zaigrao na spomenutom stadionu i scena gdje doslovno pada s nogu te pokazuje kako ne može disati. I nije jedini, samo je najpoznatiji. Messi je 2017. godine na istom stadionu zabio hattrick, no tada je svakako došao puno pripremljeniji na sve.
Neusporedivi rezultati kod kuće i u gostima
Koliki je uistinu utjecaj spomenutog najbolje govore rezultati kakve Ekvador ostvaruje u kvalifikacijama za SP. Proći ćemo iz sve kroz primjere izražene konkretnim brojkama.
- SP 2002: Kod kuće 6-2-1 (11:5), u gostima 3-2-4 (9:15)
- SP 2006: Kod kuće 7-2-0 (17:5), u gostima 1-2-6 (6:14)
- SP 2010: Kod kuće 4-3-2 (14:7), u gostima 2-2-5 (8:19)
- SP 2014: Kod kuće 7-1-0 (15:3), u gostima 1-2-5 (5:12)
- SP 2018: Kod kuće 4-1-4 (14:13), u gostima 2-1-6 (12:16)
- SP 2022: Kod kuće 5-3-1 (19:7), u gostima 2-2-5 (8:12)
Kao što možete vidjeti, u četiri slučaja gdje su završili na svjetskoj smotri, u kvalifikacijama su kod kuće upisali tek dva poraza. U ukupno 35 odigranih susreta. Kad pogledamo gostujuće susrete, jasno je da je domaći teren bio ključan faktor u svim njihovim plasmanima na svjetsko prvenstvo.
Spomenuta dva poraza u uspješnim kvalifikacijama doživjeli su od Argentine i Perua.
Tek dva od spomenutih susreta nisu odigrana na Atahualpi, ali također su odigrani u Quitu.
U dosadašnja tri pokušaja na SP, jednom su prošli skupinu, a svoju prvu pobjedu uopće ostvarili su one bolne 2002. nad Hrvatskom. Njima tada nije značilo ništa osim veselja zbog pobjede, dok su izabranici Mirka Jozića eliminirani unatoč ranijoj pobjedi nad Italijom.
2006. su uz domaćina Njemačku prošli skupinu gdje su još bili Poljska i Kostarika, nakon čega su u osmini finala poraženi rezultatom 1:0 od Engleske, dok u Brazilu nije išlo kraj Francuske i Švicarske.
Trenutno imaju potentnu reprezentaciju
Ovog puta je Ekvador čak ozbiljan kandidat za osminu finala, budući da se nalazi u skupini A, zajedno s Katrom, Senegalom i Nizozemskom. Sve vodi k tome da će se protiv Afrikanaca boriti za prolazak, ako na utakmici otvaranja savladaju domaćina.
*** FIFA je inače 2016. godine napravila odličan dokumentarni uradak o Ekvadoru te njihovom potencijalu. Možete ga pogledati OVDJE.
Dva najpoznatija nogometaša im igraju za engleski Brighton, a to su Pervis Estupinan i Moses Caicedo, no ima tu još nekoliko potentnih nogometaša.
Ekvador nikad do sada na svjetsko prvenstvo nije došao s ovako potentnom ekipom. Još da su mogli ponijeti Atahualpu sa sobom, bilo bi ozbiljan protivnik svakome. Ovako im je ipak prolazak u drugi krug premija, a dalje bi sve bilo ogromno iznenađenje.