Boston, grad poznat po Harvardu, prvi grad s podzemnom željeznicom u SAD-u i naravno grad organizator kultnog maratona koji se ove godine održao 116. put zaredom. Kako je na njemu prošao jedini trkač iz Hrvatske, Berislav Sokač, 37-godišnji menadžer u Oracle Hrvatska, pročitajte u mini reportaži.
Boston – ekološki svjestan grad
Boston nije veliki grad; sam grad ima nešto preko pola milijuna stanovnika, ali sa širom okolicom ta brojka se penje na 4,4 milijuna. Grad djeluje vrlo ugodno za život, a najviše su me oduševili brojni pokazatelji ekološke osviještenosti u tom gradu. Primjerice u zadnje tri godine Boston je izgradio biciklističke staze te su postavljene stanice s biciklima. Bicikl jednostavno izvučete provlačenjem kreditne kartice s koje se po povratku bicikla skida iznos za korišteno vrijeme. Ukoliko ne vratite bicikl, onda vam ga naplate u cijelosti. Sve je više bijelih taksi vozila na hibridni pogon, nekoliko puta tjedno farmeri na bio-sajmovima prodaju ekološki uzgojenu hranu a grad će ove godine uložiti 55 milijuna dolara u osvjetljenje svojih tunela LED žaruljama, čime će godišnje uštedjeti 2,5 milijuna dolara na električnoj energiji, a još najmanje toliko na održavanju rasvjete.
Zbog svega navedenog bilo mi je zadovoljstvo ulicama grada Bostona nositi majicu «LED it be! Marathon» mog sponzora tvrtke Lighting, specijalizirane za energetsku učinkovitost. Maratonsko trčanje i energetska učinkovitost su na prvi pogled dvije nespojive stvari, ali poveznica je u izdržljivosti i racionalnom trošenju energije. Kako biste izdržali 42,125 km, nužna je silna energija koju je potrebno racionalno i ravnomjerno trošiti tijekom trčanja, inače nećete stići do cilja.
Iako sam od malih nogu vezan za prirodu i aktivan život, s trčanjem sam počeo prije dvije godine, kada me prijatelj nagovorio da zajedno otrčimo Jaska polumaraton. Dok sam trčao taj maraton razmišljao sam o poveznici između ekonomske snage pojedine države i broja ljudi koji se svakodnevno rekreiraju. Ako se natječeš u privatnom životu (u mom slučaju trčeći), bit ćeš takav i na svom poslu, što će posredno i tvoju kompaniju činiti konkurentnijom. Kroz trčanje uvodiš disciplinu u svoj život, jačaš volju te svakodnevnim pobjeđivanjem svojih slabosti napreduješ na osobnom, ali i na profesionalnom planu.
Tijek nemilosrdnog maratona
Organizacija maratona u SAD-u uvijek me oduševi. Primjerice 25.000 ljudi je u samo 2 sata školskim autobusima prebačeno na start u Hopkinton, koji je 50-ak km udaljen od Bostona. Unatoč dobroj organizaciji na vremenske prilike nije se moglo utjecati. Temperatura je podivljala pa je već u 6 ujutro bilo 19°C, a tijekom noći je pala i kiša tako da se miris vlage iz tla jako dobro osjećao.
Oni najbolji, elita maratona, startali su u 9.30h na temperaturi od 25°C. Nas ostalih 15 tisuća gurali smo se pod šatorima u hladu dok je sunce nemilice jačalo. Kad smo krenuli, na digitalnom termometru na benzinskoj pumpi prije starta stajalo je 84F što je 29°C.
Već opaljen vrućinom krenuo sam u tempu 5.20. Bio sam zadovoljan kako napredujem; prvih 8 km cesta se spušta pa po planu prolazim 10 km za 52min. No tada počinje katastrofa. Ulazimo u dolinu, s desne strane neko jezero, sve okruženo borovom šumom. Nema zraka a asfalt od lagane noćne kiše isparava. Počinjem disati «na škrge» i primjećujem da tempo kolektivno opada; trkači se počinju krijepiti vodom na svakih cca 2 km, a ne na 5 km kako je uobičajeno. Svi grabe po tri čaše vode koja je topla jer se u kamionima ugrijala. No zalijevaš se i piješ, drugačije ne ide.