Zoran Primorac je naš najdugovječniji olimpijac. Bio je na sedam Igara i osvojio je jednu medalju, srebrnu u Seulu 1988. godine.
"Nama je Juan Antonio Samaranch davao medalje. Ja sam bio jako razočaran što smo izgubili to finale, htio sam biti olimpijski pobjednik. Kažu da onaj tko izgubi finale da je taj najnesretniji, a oni koji su osvojili treće mjesto, oni se osjećaju kao pobjednici"
Bio je barjaktar hrvatske delegacije na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine.
"To je veliko priznanje za svakog sportaša. Kad si u tunelu, kad čekaš da te prozovu, dok držiš tu zastavu, bio je to strašan naboj. Pjevali smo cijelim putem, naježiš se".
Zajedništvo na Olimpijskim igrama u Barceloni
Naš najdugovječniji olimpijac osvrnuo se na Igre u Barceloni kada je Hrvatska briljirala u košarci.
"To je bio specifičan naboj. Naši košarkaši koji su igrali s američkom reprezentacijom, mi smo tada bili odlični. Sjećam se da je Hrvatska tada bila poznata jer smo igrali s Amerikancima. Bila je tada tradicija da se razmjene dresovi u Olimpijskom selu, a bila je tolika potraga za hrvatskim dresom da si mogao dobiti štogod si poželio".
Primorac je otkrio da je jako puno vremena provodio s legendom hrvatske košarke Draženom Petrovićem.
"Ne znam hoće li se to ikad više ponoviti. Dosta sam se družio s Draženom, bio je to jedan prekrasan momak, skroman i veliki sportaš. Mislim da ljudi još uvijek nisu shvatili koliko je on bio jednostavan i pristupačan".
Za još jednog hrvatskog sportaša imao je samo lijepe riječi.
"Nitko ne spominje koliko je Goran Ivanišević značio za promociju Hrvatske. Mislim da nitko od sportaša nije više napravio od njega".
Zgode u Olimpijskom selu
"Bilo je dosta zanimljivih priča koje će ostati između nas, ali ostaju lijepe uspomene. Lijepo smo se zabavljali, ma ne smijem pričati to...", kazao je Primorac sa širokim osmijehom pa se osvrnuo na smiješnu zgodu kada je završio u kontejneru.
"Ja sam bio u sobi s Ivanom Ljubičićem, a oni su došli s nekog turnira, mislim da je bila Azija. Oni su dolazili kasno, a ja nisam mogao spavati. Tako da sam zamolio organizatore da mi daju sobu gdje ću moći spavati, da se koncentriram. Kako je bila gužva, dobio sam kontejner u kojem spavao.
Okrio je koja mu je proslava na Olimpijskim igrama bila najbolja.
"Bila je super proslava u Ateni, imali smo hrvatsku kući i kada su Ančić i Ljubičić osvojili medalju u parovima, baš smo navijali. Bilo je to jako lijepo, imali smo naše kuhare, bazen, osjećao sam se kao da sam doma. To njihovo osvajanje medalje ostalo mi je u sjećanju".
Za kraj, poslao je poruku budućim olimpijcima.
"To je jedan osjećaj koji rijetki imaju priliku iskusiti, zato svima kažem živite vaše snove i jedan dan kada dođete na Olimpijske igre, kada budete centar svjetskog sporta, vrijedi se za to pomučiti i žrtvovati", zaključio je Primorac.