Danas ga rukometni ga svijet gleda kao glas razuma. Ali nekad davno, prije taktičkih zamki i revolucionarnih govora, Dagur Sigurdsson je – pazite sad – pokušavao uvoziti pivo i otvorio kafić. I nije znao ni kako se pravi cappuccino. I da, nije pio kavu. Ni alkohol.
Priča počinje negdje 1994., kad su Dagur i njegov stariji brat Lárus – obojica tada više puni entuzijazma nego iskustva – odlučili pokrenuti nešto svoje. Prvo su pokušali postati distributeri Miller Genuine Draft piva, ali kad su shvatili da bi morali naručiti cijeli kontejner, brzo su odustali. Logično. Tko ima gdje s tim?
Umjesto uvoženja kontejnera piva, otvorili lokal
No želja da uđu u ugostiteljske vode nije nestala. Umjesto kontejnera piva, otvorili su lokal u Reykjavíku s imenom koje zvuči kao naslov iz srednjoškolskog lektirnog popisa – Kofi Tómasar frænda. Prevedeno: "Kafić Tomina bratića". Da, ni mi nismo sigurni tko je Tómas, ali to nikome tada nije smetalo.
"Iskreno, nismo znali što radimo. Ja nisam znao napraviti cappuccino, brat nije znao miksati gin-tonic, ali smo imali volje", ispričao je Dagur u jednom intervjuu. I to vam je Island – ako imaš volje, kafić se sam napuni.
Uselili u bivšu mesnicu
Smjestili su se u nekadašnju mesnicu. Da, mesnicu. Tamo gdje su nekoć ljudi kupovali biftek, sad su dolazili sportaši i lokalna mladež na kavu i pivo. Kafić je preko noći postao “it” mjesto, toliko popularno da su četvrtkom navečer morali angažirati zaštitare jer je red za ulaz dolazio do glavne ulice.
Bio je to teren bez klupskih boja – neutralna zona za sve navijače, sportaše i studente u potrazi za zadnjom pjesmom večeri. A da, i tu su imali tradiciju – večer se zatvarala pjesmom Herberta Guðmundssona. Ljudi bi palili upaljače i pjevali. Romantika na islandski način.
Prije borbe s EHF-om, borio se s aparatima za kavu
I dok je Dagur tada vježbao kako se radi espresso i borio s aparatima za kavu, nije znao da ga čeka klupa jedne rukometne velesile. A danas? Danas vodi Hrvatsku u polufinale Eura, ruši EHF kao nekad što je rušio cijene u happy houru, i ne boji se reći ono što mnogi misle.
Jer kad ste jednom preživjeli kafić u bivšoj mesnici bez da znate napraviti cappuccino – znate se nositi sa svime.