Mensur Suljović danas je itekako poznato ime svima koji prate pikado. Godinama je bio jedno od najprepoznatljivijih lica PDC-a, stigao je do statusa igrača iz svjetskog Top 10, 2019. godine igrao je i Premier ligu, a na Svjetskom prvenstvu čak je tri puta dolazio do plasmana među 16 najboljih. Iako nikada nije bio tip sportaša koji oko sebe stvara veliku buku, Suljović je kroz godine izgradio reputaciju igrača kojeg publika pamti i po rezultatima i po karakteru.
No, njegova priča o tome kako je sve počelo nema veze s velikim arenama, reflektorima i televizijskim spektaklima. Počinje u ratom pogođenoj bivšoj Jugoslaviji, u vremenu kada mlad čovjek nije razmišljao o sportu i karijeri, nego o tome kako izbjeći sudbinu koja mu je gotovo bila namijenjena. Rođen 1972. godine, Suljović je odrastao u Tutinu, malom mjestu nedalako srpskih granica s današnjim Kosovom i Crnom Gorom. Početak ratova devedesetih zatekao ga je u godinama kada je poziv u vojsku bio vrlo realna prijetnja.
Pobjegao iz Srbije da se ne mora boriti protiv ljudi koji su nisu ništa skrivili
Upravo tada nastaje ključni trenutak njegove životne priče. Dok je jedan od njegove braće već bio u ratu, majka je imala samo jednu želju, da joj ne ode i drugi sin koji je još živio s njom.
Ta rečenica promijenila mu je život. Umjesto da ostane i čeka ono najgore, Suljović odlazi. Bježi od rata, od poziva koji je mogao odrediti cijelu njegovu sudbinu, i kreće preko Makedonije prema Austriji. To nije bio odlazak zbog ambicije ili želje za slavom. Bio je to odlazak zbog golog života i pokušaja da sebi pronađe budućnost daleko od kaosa.
U Beču je počeo kao i većina pridošlica, radeći što može
Njegova nova adresa postao je Beč. Tamo je radio kod braće, pomagao u njihovom ugostiteljskom poslu i pokušavao izgraditi normalan život. Upravo ondje, gotovo slučajno, ušao je i u svijet pikada. U kafiću je stajala ploča, a ono što je u početku bilo tek razonoda, vrlo brzo je počelo nalikovati ozbiljnom talentu. Braća su među prvima vidjela da u njegovoj ruci i smirenosti ima nešto posebno. Ubrzo je počeo igrati sve više, zatim i turnire, a iz tog naizgled običnog početka razvila se karijera kakvu tada vjerojatno ni sam nije mogao zamisliti.
Pikado mu nije samo promijenio život, nego je postao njegov zaštitni znak. Kasnije je i sam otvorio svoj lokal u Beču, pub simboličnog imena The Gentle, prema nadimku koji ga prati kroz karijeru. Taj kafić nije bio samo posao, nego i svojevrsna potvrda da je čovjek koji je nekoć došao kao izbjeglica uspio stvoriti svoj svijet i svoje mjesto pod suncem.
Godinama predstavlja Austriju, a nema državljanstvo
Paradoks njegove priče leži u tome da upravo ugostiteljski posao stoji iza činjenice da nikada nije dobio austrijsko državljanstvo, iako za Austriju nastupa godinama te ju je dvaput odveo do finala World Cupa, svjetskog ekipnog prvenstva.
Suljović je, unatoč tome što je postao jedno od zaštitnih lica austrijskog pikada, ostao bez putovnice države koju sportski predstavlja. Glavni razlog zbog kojeg je odbijen bio je taj što je u njegovu pubu radila osoba bez radne dozvole. Tako je nastala gotovo nevjerojatna situacija: čovjek koji je nosio Austriju do velikih rezultata, uključujući i finale World Cupa, formalno nikada nije postao njezin državljanin.
A njegova karijera bila je sve samo ne obična. Suljović nikada nije bio čudo od djeteta niti igrač koji je preko noći eksplodirao. Naprotiv, njegov uspon bio je spor, težak i građen strpljenjem.
Tek s 39 godina ušao je među svjetsku elitu
U početku je igrao elektronski pikado i ostvarivao dobre rezultate, prije prelaska na klasični. No, nije tamo išlo niti malo lako. Tek s 39 godina osvojio je PDC Tour Card i ušao među elitu, što dovoljno govori koliko je dugo čekao svoju pravu priliku. Kasnije je postao Top 10 igrač svijeta, osvojio veliki televizijski naslov, igrao velika finala i izgradio status jednog od najcjenjenijih igrača svoje generacije.
U jednom trenutku ozbiljno je razmišljao i o mirovini, ali su ga obitelj i najbliži nagovorili da nastavi. I baš nakon tog razdoblja sumnje stigli su njegovi najveći rezultati, što njegovu priču čini još snažnijom.
Među najvećim uspjesima posebno se izdvajaju ulazak među 16 najboljih na Svjetskom prvenstvu u tri navrata, igranje Premier lige 2019. godine i plasman u dva finala World Cupa, gdje je Austrija na putu do završnice 2024. godine slavila i protiv Hrvatske u četvrtfinalu. Sve to dodatno potvrđuje koliki je trag Suljović ostavio u sportu koji je otkrio sasvim slučajno.
Izvan pozornice obožavan, na njoj često omražen
Izvan pikado pozornice važi za omiljenog čovjeka među igračima. Mnogi ga doživljavaju kao toplu, srdačnu i duhovitu osobu, čovjeka kojega je život naučio skromnosti. Ali na samoj pozornici često je znao biti potpuno drukčiji.
Njegov ritam igre, neobičan stil bacanja i specifično ponašanje znali su izbaciti suparnike iz takta, pa su ga neki optuživali i za psihološke igrice. Upravo je u tome ležao dio njegove posebnosti – djeluje mirno i nenametljivo, a istodobno je iznimno težak protivnik koji je znao ući suparniku u glavu.
Zato priča Mensura Suljovića nije samo sportska priča. To je priča o bijegu od rata, o novom početku, o čovjeku koji je iz najtežih okolnosti stigao do svjetske scene. Od mladića koji je napustio Srbiju kako ne bi završio na ratištu, do igrača koji je postao apsolutna ikona pikada.