Skeleton je bez dileme jedan od najopasnijih i najneobičnijih sportova na Zimskim olimpijskim igrama. Natjecatelji leže na trbuhu, glavom okrenuti prema naprijed, svega nekoliko centimetara iznad ledene staze, dok niz zavojitu pistu jure brzinama koje dosežu i 150 kilometara na sat.
Sanjkama se ne upravlja volanom ili kočnicama, već sitnim pokretima glave, ramena i tijela, zbog čega skeleton s pravom nosi reputaciju sporta koji nije za svakoga.
Napustio Hrvatsku s 12 godina i pronašao ludi sport
Na Zimske olimpijske igre u Milanu i Cortini Hrvatska nema službenog predstavnika u skeletonu niti je to sport koji je kod nas moguće trenirati, ali pažnju domaće javnosti privlači Josip Brusić, Riječanin koji nastupa pod kanadskom zastavom.
Brusić se s obitelji preselio u Kanadu prije deset godina, a sport mu je, u novoj sredini i bez znanja jezika, postao univerzalni način prilagodbe i pronalaska prijatelja.
Skeletonu ga uputili s atletike
Isprva se bavio nogometom i atletikom, gdje je bio sprinter na 100 i 200 metara, no upravo ga je ta eksplozivnost odvela na ledenu stazu. U Calgaryju, olimpijskom gradu s vrhunskim uvjetima za trening, treneri su mu predložili bob ili skeleton – a Brusić je odabrao potonji. Danas je među 25 najboljih skeletonaša svijeta, a na službenim treninzima uoči Olimpijskih igara bilježio je plasmane oko sredine poretka.
Skeleton je uzbudljiv, a svakako će natjecanje biti zanimljivije popratiti uz nekoga našeg, iako nastupa iza zastave države koja mu je priliku baviti se tim sportom i dala.