Jerko Marinić Kragić, hrvatski vaterpolski reprezentativac, gostovao je u Podcast Inkubatoru i otkrio što se događalo u ljeto 2016. godine kad je završio u zatvoru nakon navijačkih izgreda na utakmici Europskog prvenstva između Hrvatske i Češke u St. Etienneu:
"Tada sam igrao za talijanski Posillipo. Sedam dana prije utakmice vratio sam se u Hrvatsku. Planirao sam pogledati još neku utakmicu jer je opće poznato da Splićani i Torcida vole navijati za Hrvatsku, bez obzira na neke borbe", započeo je Marinić Kragić.
"Dogodio se prekid. Sve je prošlo normalno, mi smo sjeli u automobil, malo se vrtjeli po Francuskoj i krenuli kući. Normalno smo došli jer se ništa nije dogodilo kad nisi jedan od tih koji su bacali pirotehniku, a na vijestima su rekli da sam ja skoro pa organizator svega, bakljaš. Mene nitko ne tereti jer baklju nisam ni unio, ni bacio, a kada neupućeni ljudi pročitaju u medijima što pišu, da si orjunaš, to te prati."
Dobio poziv pa završio u pritvoru
Nakon sedam dana dobio je poziv iz policije:
"Mislio sam da treba ići na poligraf, kao što sam bio kad su tražili krivce za svastiku na Poljudu. Zvali su puno ljudi, jer su mislili da je netko iz navijačke skupine. Rekli su mi da se javim na odjel za ekstremizam, ja ne znam ni što je to. Računam ako se ne odazovem, da će doći po mene maricom. Kažu da su došle neke nesretne snimke iz Francuske, a petak navečer. Prijatelj me zvao na nogomet u kavezu, rekao sam da ću malo kasniti, a ostavili su me da prenoćim u pritvoru."
Začudila su ga pitanja suca:
"Meni ništa nije jasno, o kakvim je snimkama riječ, pa nisam bacio ništa. Ostavili su me još jedan u pritvoru, otac je uspio preko poznanika doći do odvjetnika koji mi je pomogao. Nitko nije bio svjestan situacije jer nije tako zvučalo. U Francuskoj vlasti nije bilo ni briga i potom smo morali na sud. Sudac nas je pitao tko nas je poslao tamo – je li to možda politički inscenirano, je li nas poslao SDP, je li to borba protiv HDZ-a."
Završio u ćeliji s petero ljudi
Marinić Kragić na kraju je završio u zatvoru na splitskim Bilicama.
"Zbog političkog pritiska i udara na državu dogodilo se da sam sedam-osam dana bio u zatvoru, a ja sportaš bez mrlje. Najgore što nisi kriv za što te terete, taj sudac nije ni slovo poslušao i odlučio je izreći mjesec dana istražnog zatvora. No žalbeno vijeće odlučilo je da nema temelja za to."
Tvrdi da su ga slomile suze roditelja.
"Dolazim na Bilice u ćeliju s pet ljudi, čak sam ih i znao. Roditeljima je bilo teže nego meni, ne znaju što ni kako. Dođu u posjet šesti dan, vidimo se iza rešetke, razgovaramo preko telefona. Majka je uzela prva telefon, nisam je nije ni pogledao, samo sam rekao da je neću pogledati, neka kaže nešto.
Mislio da se neće vratiti u vaterpolo
Kad sam vidio da ona plače, gotovo, plačem ja, otac želi biti hrabar, ali suze i njemu. Plaču svi, policajci, teška Esmeralda. Shvatio sam da to ne bih ponovio u životu, ne bih htio nikome ni preporučiti da ode tamo, ne treba biti sa šest ljudi u ćeliji, obavljati veliku i malu nuždu na čučavcu kraj svih."
Mislio je da će mu to biti kraj vaterpolske karijere.
"Dobro me opeklo, shvatio sam neke stvari. Moraš biti pažljiviji što radiš. Ja se nisam smatrao važnom ličnosti, a shvatiš da si neki ku*ac, pardon na izrazu. Bio sam mali Jere sa Skalica koji se nije vidio kao svjetski i europski prvak.
Mislio sam da nikad više neću biti u reprezentaciji, da se neću vratiti u vaterpolo. Shvatiš da u životu moraš pažljivije pristupati nekim stvarima. Težak, najteži trenutak", zaključio je Marinić Kragić.