Sredinom siječnja 2012. godine, točnije, od 17. do 29. siječnja hrvatsku rukometnu reprezentaciju očekuje nastup na Europskom prvenstvu u Srbiji. ‘Kauboji’ će loviti svoju četvrtu medalju na kontinentalnim smotrama, prvu zlatnu, nakon što su lani u Austriji bili srebrni. Odličje istog sjaja osvojili smo i u Norveškoj 2008., a davne 1994. godine u Portugalu bili smo brončani.
Mnogi će se pitati, je li konačno došlo vrijeme za zlato i skok na krov Europe. Na vrhu svijeta smo već bili, kao i na olimpijskom tronu, no u riznici nedostaje europsko najsjajnije odličje. No ako ćemo suditi po neuvjerljivoj igri na pripremnom turniru prošlog vikenda, nad momčadi Slavka Goluže, jako je puno upitnika, a i puno je toga u igri. Očekuje se plasman na Olimpijske igre u Londonu, ako ne već u Srbiji, onda barem u dodatnim kvalifikacijama, ali iznad svega je zabrinjavajuća činjenica da je Hrvatska izgubila na svojoj prepoznatljivosti te već neko vrijeme ne igra na očekivanoj razini.
Potvrdio je to i nedavni pripremni turnir u Srbiji, Kup četiri nacije na kojem su naši rukometaši ubilježili poraz od Češke i Srbije, a na kraju kad je već sve bilo gotovo, pobijedili su Mađarsku.Slavlje koje njima nije uzelo prvo mjesto niti nas pomakla sa zadnjeg. Je li vrijeme za uzbunu u stožeru reprezentacije?
“Najvažnije je na ovom turniru bilo napraviti dobar pristup, međutim pristup nije bio dobar”, iskreno nam je priznao izbornik Slavko Goluža, s kojim se složio i Marko Kopljar.
“Ovaj turnir normalno da nam je poslao poruku da se trebamo malo trgnuti.”
Rezultatski, nije vrijeme za paniku jer jedan turnir ne mora biti mjerilo. Ali, upozoravajuće po kult reprezentacije djeluju izbornikove riječi kako neki na okupljanje dolaze nespremni i s ponešto kilograma viška.
“Napravili smo sastanak uoči Mađara i svatko je rekao svoje mišljenje, svaki je dobio ono što je trebao dobiti,” ističe Goluža.
Kopljar smatra da je svakako dobra stvar da se na probleme unaprijed upozori kako ne bi bilo prekasno.
“Normalno je da se nakon ovakvih malo lošijih rezultata, sada još više inzistira na tome, baš zato da se ne ponovi na prvenstvu.”
Stav rukometnog saveza je da su Olimpijske igre cilj broj jedan - dakle, po važnosti ispred Eura u Srbiji. U tom smislu treba shvatiti nedavnu izjavu Zorana Gobca kako će se neke igrače štedjeti na kontinentalnoj smotri da bi bili sto posto fit na olimpijskoj. No, Goluža tvrdi da se u Srbiju ide s velikim ambicijama.
“Ali u svakom slučaju na Europsko prvenstvo će ići najspremniji igrači, oni na koje će se moći računati. Imena sigurno neće igrati.”
Protresti prije upotrebe. Recept za bolju rukometnu 2012.