Rijetko kada ćete sve odgovore dobiti na jednom mjestu pa smo o nekim pitanjima koja muče roditelje razgovarali sa stručnjacima koji su cijeli svoj život posvetili sportu, ali i dodatno se educirali u određenim područjima.
Marino Bašić, profesor kineziologije, jedan je od naših vodećih fitness stručnjaka, a član je Udruge kondicijskih trenera Hrvatske (UKTH) i Hrvatskog kineziološkog saveza (HKS), Europske udruge kondicijskih trenera (EPCA) i National Strength and Conditioning Association (NSCA).
Marino je jedan od rijetkih trenera koji radi na kondicijskoj pripremi vrlo mladih sportaša pa smo ga pitali koja je to preporučena dob kada se dijete počinje "ozbiljnije" baviti određenim sportom?
“Sve ovisi koji je cilj. Ako se želi baviti natjecateljski sa nekim sportom poput gimnastike, klizanja i sl. tada se počnu baviti ozbiljno već sa 5,6,7 godina, ako je riječ o nogometu i ostalim loptačkim sportovima tada možete sa 10,11,12 godina. Opet, ako se dijete bavi s gimnastikom, atletikom, hrvanjem ili judom da bi naučili osnovna kretanja kao bazu da druge sportove onda se isto može početi baviti ranije ali će to biti vremenski manje i više će biti kroz igru. Smatram da ne treba ići prerano u specijalizaciju jer je to glavni razlog što mladi sportaši prerano dosegnu svoj plato ili prerano izgore.”
Takvog je mišljenja i doc.dr. sc. Sanja Šalaj, dugogodišnji predavač na KIF-u te autorica mnogobrojnih znanstvenih radova o djeci I mladima sportu.
“Preveliki broj sati treninga i dnevno i ukupno (preko 130 godišnje) u ranoj dobi previše opterećuje organizam i može doći do ozljeda, a u sportu dolazi do rane specijalizacije, što znači da će rezultate ostvariti kao kadeti ili juniori a ne kao seniori što nije cilj niti jednog programiranog sustava treninga.”
Dakle, u treninzima u ranoj dobi ne treba pretjerivati. Ono najvažnije što roditelj nikako ne smije zaboraviti, jest da dijete aktivnost kojom se bavi prije svega mora zanimati I veseliti.
Jer tada bavljenje sportom može donijeti niz benefita . Djeca koja se bave fizičkom aktivnošću su zdravija, postižu bolji uspjeh u školi, imaju bolje razvijene socijalne vještine i više su timski orijentirana. Razvijaju se i kognitivne sposobnosti, povećava se trajanje I usmjeravanje pažnje.
Koji sport odabrati?
Vrlo često roditelji ne znaju na koji sport dijete upisati. Neka će djeca sama izraziti želju za određenim sportom, dok će drugoj morati pomoći roditelji. Puno razgovora, gledanja raznih sportova , procjena djetetovog karaktera te genetskog naslijeđa, interesa i doći ćete do rješenja.
Neka djeca mijenjaju interes i tek što počnu s jednim sportom, obično kad potrošite stotine kuna za opremu, predomisle se i žele neki drugi.
Roditelj tada ipak treba usmjeriti dijete i ne dozvoliti mu da mijenja sportove , već mu reći da dobro razmisli čime se želi baviti jer će se tim sportom baviti određeni niz godina.
Kada početi s kojim sportom?
U najranijoj dobi sva djeca mogu krenuti na gimnastiku. Upisati se mogu već sa tri, četiri godine. Kao bazni sport, gimnastika je izvrsna za razvijanje motorike I nema bolje pripreme za kasnije bavljenje bilo kojim drugim sportom.
Stručnjaci kažu da je najbolje sportom se početi baviti u mlađoj osnovnoškolskoj dobi.
Osim ako je u pitanju gimnastika – sportska ili ritmička te umjetničko kliznje. To su sportovi koji zbog svojih specifičnosti zahtijevaju raniji početak.
Plivanje povoljno djeluje na kardiovaskularni sustav, na disanje, jača mišiće I s njime se dijete također može baviti od najranije dobi.
Karate, judo, tekwondo dobro razvijaju gipkost, koordinaciju, ravnotežu, što je primjereno za dob, oko 9 godine života. Rukometom, košarkom i odbojkom, razvija se koordinacija, brzina, agilnost i preciznost te se preporuča od 10 godine. Bavljenje veslanjem preporuča se nakon 12 godine, jer dolazi do intenzivnijeg razvoja snage i izdržljivosti što je pak primjereno toj dobi.
Ukoliko je dijete već uključeno u neki sport I bavi se njime dulje vrijeme, za roditelje se javljaju nova pitanja i nedoumice. Kakva prehrana, dodaci prehrani-da ili ne, kako riješiti umor nakon treninga?
Prehrana i dodaci prehrani
Djeca koja su izložena većim fizičkim aktivnostima trebala bi imati uravnoteženu prehranu.
Marija Andrijašević, jedna od naših najeksponiranijih fitness lica, inače ambasadorica za Adidas, osim obrazovana na KIF-u, završila je i Prehrambeno-biotehnološki fakultet stoga jako dobro razumje neodjeljivu povezanost hrane i fizičkih sposobnosti te izgleda.
“Djeca koja se bave sportom trebala bi unositi hranu koja je bogatija kvalitetnim ugljikohidratima (integralna tjestenina , riža, namirnice spravljene od žitarica cjelovitog zrna ...), bijelo meso (piletina, puretina), riba (tuna, plava riba - bogata omega 3 masnim kiselinama), voće , povrće... orašasti plodovi. Naravno, treba izbjegavati industrijske namirnice (slatkiše, konzerviranu i smrznutu hranu, pekarske proizvode).”
Djetetu se mogu dodatno dati minerali i vitamini, ukoliko ih ne unosi dovoljno s prehranom.
“Ovisno o tipu sporta kojim se dijete bavi diktira se i vitaminsko mineralni unos. Danas postoje suplementi prilagođeni djeci. Ovisi da li postoji deficit u određenim vitaminima i mineralima. No, o takvim odlukama roditelj bi se trebao posavjetovati sa stručnjacima”, kaže Marija.
Ukoliko se dijete sportom već bavi poluprofesionalno, što znači da trenira barem pet puta tjedno, te sudjeluje na natjecanjima, treba dodatnu pozornost posvetiti načinu ishrane.
Umor/odmor
Osim što se podrazumijeva da bavljenje sportom nikada ne smije postati važnije od školovanja i urednog ispunjavanja školskih obveza – velik boj trenera od djece traži ocjene na uvid – vrlo je važno da djeca imaju i dovoljno vremena za odmor i igru.
“Djeca bi trebala spavati 8-10 sati u danu, bolje 10 nego 8. Najveća štetnost treniranja nekog sporta je preopterećenje koje rezultira nizom ozljeda, prevelik umor koji remeti školske obveze, pritisak rezultata koji se ponekad stavlja pred dijete. Sve to može imati posljedice na mentalno zdravlje… benefita tada nema. Trening djece do 12 godine bi trebao biti čista zabava i puno različitih kretanja i elemenata iz različitih sportova bez obzira u koji su klub uključeni. Cilj treninga je naučiti ih kako se kretati kroz igru i zabavu da ostanu aktivni u i uživaju u kretanju cijeli život,” mišljenja je Sanja Šalaj.
O odmoru i oporavku kao o jednoj od najvažnijih komponenti, slično misli i Marino Bašić:
“Uz trening je bitan i oporavak. Tu prvo spada spavanje, da se ne legne kasno, da se spava 8 sati, ako može još popodne pola sata drijemanja. Zatim hrana, a tu su odgovorni roditelji jer ako djeca jedu lošu hranu osim što to nije zdravo neće se oporaviti dovoljno brzo. Sve je samo stvar discipline i organizacije. To su jako bitne, a jednostavne stvari. “
Bavljenje sportom od vašeg će djeteta, baš kao i od roditelja, zahtijevati dodatni angažman. Pa, možda je zgodno imati podsjetnik na neka “zlatna pravila” kojih se drži Marino.
ZLATNA PRAVILA TRENINGA
1. Budite strpljivi, rezultati ne dolaze preko noći
2. Nemojte kopirati druge, ako nešto djeluje kod drugog ne znači da će djelovati I kod vas
3. Slušajte svoje tijelo, ono vam govori kad je dosta ili previše
4. Trenirajte puno, ali pametno, jedite zdravo I odmarajte se dovoljno
5. Nađite dobrog trenera od kojeg možete dobiti odgovore na svoja pitanja