This browser does not support the video element.
Splićanka Daria Obratov ostvarila je svoj životni san te postala prvi hrvatski sportaš koji će nastupiti na Olimpijskim igrama u sanjkanju. Gotovo potpuno sama, bez trenera, servisera i fizioterapeuta, uspjela je napraviti sportsko čudo i ući među elitu u Formuli 1 na ledu. Riječ je o izuzetno opasnom sportu koji je prije osam godina uzeo i ljudsku žrtvu.
Daria se dugo bavila rukometom, no nakon osme operacije istog koljena, liječnici su joj predložili da promijeni sport. Vrlo brzo se pokazalo da je talentirana za sanjkanje, u kojem je jednom postigla brzinu od zastrašujućih 148 kilometara na sat.
Nakon prvog treninga znala da je to za nju
"Kada sam se prvi put spustila i kada je završio trening, otišla sam u svlačionu, uzela mobitel i poslala svojim roditeljima poruku: "Ljudi, to je to". I tako je baš bilo, kao da sam se rodila na stazi i cijeli život tu bila", rekla je Daria.
"Sanjke djeca počnu voziti s tri, četiri godine, a sa šest godina kažu da ste prestari za ovaj sport. Ja sam počela s 19 i pol godina".
Do nastupa na Olimpijskim igrama ne bi nikada došlo da nije imala veliku pomoć svoje obitelji, ali i volju koja je fascinirala čak i trenere svjetskih velesila. Njezin sadašnji plasman među 30 najboljih svjetskih sanjkašica, ravan je čudu. Naime, Daria od Splita do najbliže staze za trening, one u Njemačkoj, ima čak 1000 kilometara.
"Mjesečno napravim preko 9500 tisuća kilometara, sama vozim. Svaka staza je drugačija. Na svaku bob stazu morate ići, svaki tjedan idete na drugu i spuštate se. Da bi ušli u natjecanje Svjetskog kupa morate napraviti barem 300 spuštanja prije nego počne taj natjecateljski dio", kaže Daria.
Bez trenera i servisera
Svako spuštanje stazom stoji 20 eura, a Daria je uvijek željela maksimalno iskoristiti vrijeme na stazi pa bi se spuštala i po 10 puta. Dok nije imala automobil, roditelji bi je odvezli na trening i ostavili, jer budžet nije dopuštao da ostanu s njom.
"Ja bi išla na noge na stazu i vraćala se. I tako dva puta dnevno, s opremom težom od 35 kila bi hodala više od sat i pol, dva, često po šumovitim područjima pa bi zvala mamu. Još kad roaming nije bio tako jeftin, jer bi pala noć. Onda bi ja "aj mama, samo da pričam malo s tobom da se osjećam drugačije".
Darija će u Pjongčongu biti najlakša natjecateljica, a nedostatak kilograma koji su važni u sanjkanju, nadoknađuje posebnim bodijem s deset kilograma olova. Veliku pomoć u ostvarenju sportskog sna imala je i od mlađe sestre Danie, također sanjkašice.
"Ja sam imala nekako dosta pritisak jer sam znala da je ovo moj zadnji pokušaj i da je ovo ili ili. Ili ću ostvariti svoje snove ili ću prekinuti...", ispričala je Daria.
"Moja sestra je bila najbolja. Rekla mi je: "Daria, pa ti si već dva puta izgubila olimpijske igre, što može biti gore od toga? Sad više nemaš što izgubiti, sad možeš samo dobiti". Iako sam ja u sebi govorila "treći put bi bilo stvarno grozno".
Na putu do ostvarenja svojeg sna, Daria je čak vozila nekoliko tisuća kilometara s potresom mozga, a jednom je od iscrpljenosti i izgladnjelosti pala u nesvijest.
"Izvadili su mi krv i pitali moju mamu "je li ona ikad u životu jela meso". Ja sam uvijek govorila svojima "nije me briga kako, ja idem ostvariti svoj cilj i tako je i bilo".
Sanjke joj krase kockice i more
Tako je gotovo sama i s višestruko jeftinijom opremom od konkurencije iz trećeg pokušaja izborila nastup na Olimpijskim igrama.
"Ja nemam nažalost nikoga, ni servisera ni trenera. Moje sanjke su sastavljene od jedne srednje kvalitete u jednoj garaži u Americ, jer sam poznavala jednog američkog trenera koji zna napraviti sanjke".
"Njihove koštaju između 50 do 60 tisuća eura, s obzirom da imaju i više pari klizaljki i ovih rogova".
Njezine sanjke je za najvažniji nastup u životu ukrasila dizajnerica Andrea Crmečki.
"Nekako je Andrea super ukomponirala prepoznatljive hrvatske kockice i naravno more, jer ipak ja dolazim s mora i to sve zajedno s ponosom ću predstavljati na Olimpijskim igrama".
Daria će na svojim prvim Olimpijskim igrama, kao i uvijek, dati sve od sebe i uživati u vožnji, a rezultat će biti u drugom planu, jer je ona svoju najveću pobjedu već ostvarila.