Nogomet
Nogomet

Matea Jelić je prije sedam godina izjavila da sanja zlato u Tokiju, a danas ga je dosanjala

Matea Jelić je znala da će doći taj dan za osvajanje olimpijskog zlata.

Ovo je prvo olimpijsko zlato za hrvatski taekwondo. Na putu do finala, u kojem je pala Britanka Loren Wiliams, Matea Jelić je upisala tri vrlo uvjerljive pobjede. Mlada Kninjanka ima samo 23 godine, a iza nje je već niz medalja na velikim natjecanjima.

Aktualna je europska prvakinja, bila je i svjetska juniorska prvakinja, osvojila je zlato i na Mediteranskim igrama te slavila na Grand Prix turnirima. Osvojenu medalju odmah je objavila na svom Instagramu, a koliko joj znači, pokazuje i tetovaža na kojoj stoji - "sve dok ne pobijedim".

Hrvatska na 14. mjestu osvajača medalja, iza nas su Njemačka, Brazil, Španjolska...

"Matea je bila svjetska juniorska prvakinja 2014. godine i tada je izjavila u jednom intervjuu želim u Tokiju uzet olimpijsko zlato. mislim da to sve govori o jedinoj stvari koju je željela u zadnjih sedam godina'', rekao je Sandro Deak, trener TK Marjan.

Osim Mateinog, pratio se i burno proslavio i nastup njenog klupskog kolege, Tonija Kanaeta, koji je osvojio brončanu medalju u kategoriji do 80 kilograma. Do borbe za treće mjesto stigao je kroz repasaž, a u napete tri runde bio je bolji od Nikite Rafaloviča.

Jelić od Srpkinje tajno posudila olimpijsko zlato za sliku, a danas ga je osvojila za Hrvatsku

''Ogroman uspjeh za hrvatski taekwondo , za taekwondo klub Marjan, ogroman uspjeh za Mateu Jelić, očekivali jesmo, ali u sportu ne možeš ništa garantirat, pa tako nije nitko mogao ni garantirat da će se poklopit ono što smo se mi nadali, i bili svjesni da možemo doći do te dvije medalje danas, ali trebalo ih je na tatamiju potvrdit, svaka čast sportašima i trenerima."

Slavilo se u Splitu, a slavilo se i u Kninu, rodnom gradu Matee Jelić. Uzbuđenjima za domaći taekwondo danas nije kraj. Sutra na tatami u Tokiju izlazi još jedan naš predstavnik, teškaš, Ivan Šapina. Prilika za novu medalju i novo hrvatsko slavlje u Japanu.

Sandro Deak o medaljama u Tokiu