Hrvatski kapetan Luka Modrić nedavno je ponovno istrčao u Bergamu, njegov Milan odigrao je remi s Atalantom, a on je osvježio uspomene na grad u kojem je osvojio svoj prvi trofej prije 28 godina.
Ovaj put stigao je s titulom jednog od najvećih veznjaka svih vremena. No, ovaj grad u Italiji za njega ima posebno značenje – upravo je ovdje, davne 1997. godine, osvojio svoj prvi trofej u karijeri, sa samo 11 godina, igrajući za svoj Zadar na blatnom terenu pokraj župne crkve u Alzano Lombardu.
Bez trave, s puno prašine – ali s talentom koji se već tada vidio
Turnir Immacolata Alzano Lombardo, poznat i kao Memorijal Benigni i Ranzanici, okupio je tada mlade ekipe iz više zemalja, a Zadar je pozvan zahvaljujući velikoj povezanosti organizatora Natalea Buccija s Hrvatskom.
Buccijev sin, Antonio, danas se prisjeća:
"Dečki su došli s plastičnim vrećicama, u njima malo odjeće. Tata me zamolio da ih odvedem u Iper u Seriate, gdje smo im kupili kopačke – plastične, ili nešto malo kvalitetnije. Svi su bili nasmijani, skromni i zahvalni."
Modrić je tada živio u hotelu Kolovare u Zadru, gdje je njegova obitelj bila u izbjeglištvu. U Alzanu su on i njegovi suigrači spavali kod Dehonijanaca, svećenika Presvetog Srca Isusova, a igrali su u plavim dresovima kupljenima na veliko – uz šorceve jedne veličine, koji su nekima bili preuski, a Luki preveliki.
Fotografija, bicikl i panika u noći prije finala
Danas postoje dvije fotografije koje podsjećaju na taj turnir. Na prvoj, Luka sramežljivo prima pehar za najboljeg igrača turnira. Na drugoj, u Hrvatskoj, vozi bicikl s torbom Immacolata Alzano preko ramena. Upravo je ta fotografija godinu dana kasnije postala predmet zanimljive potrage – tko je dječak na fotografiji?
Pogledajte fotografiju OVDJE.
Natale Bucci nije imao dvojbe:
"Nikada nisam vidio takvu svjetlost u očima. Bio je skroman, brz, tehnički sjajan. Igrao je napadača, ali ponašao se kao pravi lider."
U svojoj autobiografiji Modrić se prisjetio tog turnira:
"Noć prije finala dobio sam visoku temperaturu. Tresao sam se, ali nisam nikomu rekao – znao sam da me trener Domagoj Bašić ne bi pustio igrati. Ujutro sam se probudio potpuno zdrav, zaboravio na sve, odigrao i – zabio glavom!"
Godinama kasnije – dresovi, knjige i posveta
Prošli tjedan, više od 28 godina kasnije, Modrić se vratio u Bergamo – na travnjak, s navijačima koji su ga dočekali ovacijama. U međuvremenu je osvojio Zlatnu loptu, Lige prvaka, igrao finale Svjetskog prvenstva, ali sjećanje na Alzano nije izblijedjelo.
U povodu 100. obljetnice turnira 2021. organizatori su mu poslali personalizirani dres s brojem 100. Modrić je uzvratio s dresom Reala, potpisanom i posvećenim:
"Prijateljima Immacolate Alzano, u spomen na prvi osvojeni trofej."
Dodao je i vlastiti primjerak autobiografije s kratkom, ali snažnom porukom:
"Zagrljaj."
U Bergamu su mu zahvalni – iako će igrati protiv Atalante, domaći će, potiho, navijati za onog dječaka iz Zadra, koji je tada prvi put pokazao da ima nešto posebno.