Željko Kopić rijetko se pojavljuje u hrvatskim medijima. Radije ostaje samozatajan, a itekako ima što reći.
Iako još uvijek spada u red relativno mladih stručnjaka, tek je u 46. godini, jedan je od rijetkih trenera koji se može pohvaliti da je vodio oba najveća hrvatska kluba - Dinamo i Hajduk, i to u razmaku od samo četiri-pet godina. To je već bogata karijera, a ima još dosta toga. Iskustvo je stjecao i u inozemstvu, radio je na Cipru, a prije nekoliko mjeseci odradio je uspješnu dionicu u Bugarskoj.
Može li se razlika između Dinama i Hajduka svesti na to da uprava u ključnim trenucima posluša trenera, dok u Hajduku to često nije tako?
„Kaže, pričam o jednom periodu, kada sam ja bio tamo. Eto, dolazak Livaje ogroman je napredak za Hajduk. Recimo, baš kada sam bio na Cipru, tamo pozorno prate grčke ligu, navijaju za grčke klubove, imao sam jednog prijatelja koji mi je cijelo vrijeme govorio za Livaju, a ja nisam imao uvid u njegove kvalitete i kapacitete. Otišao je mlad iz Hrvatske i nisam ga gledao. Taj prijatelj me s čuđenjem pitao kako to da Livaja ne igra za reprezentaciju", prisjetio se Kopić dok je vodio Pafos, a Livaja igrao za atenski AEK, koji i među ciparskim Grcima ima puno navijača.
"Na Cipru su me s čuđenjem pitali kako to da Livaja ne igra za reprezentaciju"
"Kada je došao u Hajduk i kada se vidjelo o kakvoj se kvaliteti radi, može se reći da su predsjednik Jakobušić i svi zaslužni u klubu napravili ogroman posao. Mislim i da je dolazak Krovinovića isto ozbiljan posao. Sad je to druga priča. Ako uz to uspiješ dovesti još dva, tri ili četiri kapitalca, onda je to ozbiljna momčad. S tim što treba reći kako je Hajduk ove sezone imao dosta problema s ozljedama, tako da ih je to u jednom dijelu poremetilo. Ali što se tiče kvalitete igračkog kadra, mislim da je Hajduk prošle godine bio poprilično dobar.“
Dakle, mislite da je došlo do pomaka u smislu dovođenja i zadržavanja najvažnijih igrača. Koliko mi je poznato, predsjednik Jakobušić svojedobno vam je otkrio tajnu svojeg poslovanja...
„Ja sam predsjednika Jakobušića upoznao kada sam išao gledati jednu vaterpolsku utakmicu u Dubrovnik. On je tada bio počasni predsjednik. U vaterpolu je osvojio sve što se moglo osvojiti. OK, možemo reći da je nogomet nešto drugo, ali njegov je mentalitet da pokušava sve kako bi osvojio trofeje. Pričao mi je tada da uvijek izabere jednog pravog igrača kojeg želi dovesti jer onda ima legitimitet da oko njega okupi sve ostale. To je meni identična situacija kao ova s Livajom. To je taj koncept, ali naravno da financije determiniraju koju kvalitetu možeš dovesti.“