Željko Kopić rijetko se pojavljuje u hrvatskim medijima. Radije ostaje samozatajan, a itekako ima što reći.
Iako još uvijek spada u red relativno mladih stručnjaka, tek je u 46. godini, jedan je od rijetkih trenera koji se može pohvaliti da je vodio oba najveća hrvatska kluba - Dinamo i Hajduk, i to u razmaku od samo četiri-pet godina. To je već bogata karijera, a ima još dosta toga. Iskustvo je stjecao i u inozemstvu, radio je na Cipru, a prije nekoliko mjeseci odradio je uspješnu dionicu u Bugarskoj.
Ako se ne varam, vi ste nakon Ćire Blaževića i Nenada Gračana jedini trener u novom mileniju koji je vodio i Hajduk i Dinamo. Slobodno se može reći da je to kuriozitete, malo je trenera i kroz cijelu povijest sjedalo na obje klupe.
Vodili ste ih u prilično kratkom razmaku, vjerojatno imate najbolji uvid u njihovu strukturu i probleme. Koji je osnovni razlog zbog čega je Dinamo rezultatski uspješan, a Hajduk neuspješan zadnjih petnaestak godina?
„Sretan sam i ponosan što sam imao tu čast voditi naša dva najveća kluba. Svaki od njih ima svoj specifikum, svaki je drukčiji na svoj način. Ogromna je čast voditi ih, ali ogromna je i obveza.“
"Hajdukova Akademija napravila je ogroman napredak"
U čemu je Hajdukov problem? Ako kažemo da Dinamo nema rezultatske probleme, ali ima neke druge.
„Mogu pričati o razdoblju u kojem sam ja vodio Hajduk. Nemam uvid u sve procese koji su se u međuvremenu odvijali.“
Ipak, Hajduku se događaju dosta slične stvari u posljednjih desetak godina.
„Dobro, možemo reći da je Hajdukova Akademija napravila ogroman iskorak, što je sjajna stvar i iskoristio bih priliku čestitati svima u Hajduku na velikom uspjehu u Liga prvaka mladih. Ono što osjetiš čim dođeš u Hajduk, jedna je ogromna energija; od te prve press-konferencije do toga kada dođeš u grad. Od onih najmanjih do ljudi u ozbiljnim godinama osjeti se da žive za taj klub. Na svakom ćošku se priča o Hajduku. Svi igrači kada dođu u Hajduk osjete pritisak nošenja njegova dresa. Sigurno da nije lako nositi taj dres, a isto tako nije lagano ni trenerima. Međutim, u konačnici se uvijek sve svodi na igračku kvalitetu; u onom što Hajduk mora prodati da bi preživio“, kaže naš sugovornik i podcrtava:
"Teško je reći da je na klupi Dinama mirnije, ali ipak možeš raditi u većem miru "
„Dinamo je kroz godine došao do situacije u kojoj njegova nogometna škola već dugo proizvodi fantastične mlade igrače, koji prvo daju obol u prvoj momčadi, a onda rade ozbiljne transfere. Taj je put Dinamovih igrača definiran, već se zna na koji će se način pojedini igrač razviti. Ne znam, hoće li odmah ući u prvu momčad ili će kao Šutalo otići u Istru i tamo se razviti, pa se vratiti u Dinamo. A to vrijedi i za dovođenje igrača sa strane, to su u pravilu igrači visoke kvalitete. Mislim da Dinamo tu godinama radi razliku. Kada sjediš na klupi Dinama, teško je reći da je nešto mirnije ili stabilnije nego u Hajduku, ali ipak imaš osjećaj da možeš u većem miru odrađivati svoj posao.“
Da se ne gleda baš svaki korak…
„Ma, gleda se u Dinamu isto sve“, podigao je malo glas Kopić i gestikulirao rukama:
„Ali u Hajduku je to ipak ispotencirano tom energijom, dok je u Dinamu to prividno stabilnije, iako ti se gleda svaka utakmica; i rezultat, i kvaliteta igre, i broj zabijenih i primljenih golova, minutaža igrača… Ma, sve je pod povećalom.“
"Kada sam došao u Hajduk moje prvo pitanje bilo je: Gdje je Ohandza?"
Spomenuli ste prodaju igrača u ključnim trenucima. Nešto se slično i vama dogodilo dok ste vodili Hajduk. Ako se ne varam, u ključnom trenutku utrke s Dinamom prodana su vam dva najvažnija napadača – Ante Erceg i Franck Ohandza. Je li to bio vaš najveći problem tada u Hajduku?
„Kada sam došao u Hajduk, moje prvo pitanje bilo je: 'Gdje je Ohandza.' To je igrač o kojem sam imao izuzetno visoko mišljenje i koji je imao dosta problema s ozljedama. Nakon što sam preuzeo momčad, mi smo do kraja jeseni napravili zaista odličan rezultat. Dobili smo Istru u Puli, Osijek u Kupu u gostima. To je bila prijelomna utakmica da bi ostali u utrci za trofej i imali uspješnu sezonu, kako je to inače u Hajduku, jer je razlika u odnosu na Dinamo u prvenstvu bila minus 12 bodova. I onda smo uspjeli pobijediti u Rijeci nakon pet godina, pa Lokomotivu u gostima, na kraju i Inter, tako da smo napravili izuzetan niz. Za mene je bilo bitno da u tom zimskom prijelaznom roku ne diraju Ercega i Ohandzu. Imao sam dojam da imamo kvalitetnu energiju, da sam se povezao s momčadi. Erceg je igrač ogromnog intenziteta, energije, koji svojom trkom i energijom cijelu momčad diže prema gore. I njih dvojica statistički donose golove i asistencije“, kazao je Kopić i nastavio:
"Erceg je prodan, a onda i Ohandza"
„Na taj način preko te individualne kvalitete riješiš i poneku utakmicu koju ne odigraš tako dobro, ali oni imaju moć da je riješe. Međutim, u zimskom prijelaznom roku Erceg prodan, a onda smo otišli na pripreme u Tursku. U Antalyi smo izgledali stvarno dobro. Dobili smo Zuerich koji je igrao Europsku ligu, pa Lech koji je vodio Bjelica. Odigrali smo jako dobro, sve smo izdominirali. I onda smo ušli u prvenstvo s pobjedom na tradicionalno teškom gostovanju u Vinkovcima. Ohandza je briljirao, pobijedili smo s 5:0. Bio sam i trener Cibalije pa znam da je teško natjerati navijače Cibalije da se dignu i naprave ovacije za igrača suparničke momčadi", prisjeća se i nastavlja:
"Upravo se to dogodilo Ohandzi. To što je on odigrao na toj utakmici, stvarno je bilo izuzetno dobro. Onda smo došli u Maksimir i pobijedili Dinamo opet golom Ohandze. Međutim, nakon toga Franck je prodan, bio je otvoren prijelazni rok u Kini. Sigurno da treneru to ozbiljno otežava posao. Svi mi treneri imamo zamisli kako bi trebali igrati, ali da bi igrao visoki presing, moraš imati igrače koji to svojim fizičkim i mentalnim kapacitetima mogu i žele igrati, a, recimo, Erceg je baš taj. To su neke odluke u koje ja ne mogu ulaziti.“
"U Dinamu se mišljenje trenera ispoštuje"
Je li ih se moralo prodati? Koliko se sjećam, čelnici su te zime pričali da Hajduk financijski dobro stoji i da nema potrebu žuriti s prodajama.
„To je ono što vam pričam. Ne mogu ja ulaziti u odluku predsjednika kluba, što je želja igrača, što je interes kluba... Međutim, kada povučete paralelu s Dinamom, imate sličnu situaciju s Oršićem u pretprošlom zimskom prijelaznom roku, kada sam ja bio trener Dinama. Naravno da Orša želi ispuniti svoj san igranja u Premierligi, a dao je Dinamu jako puno. I dolazi se do mene kao trenera s pitanjem: 'Što misliš o prodaji Oršića, imamo ponudu iz Engleske'", otkriva Kopić i dodaje:
"Tu sad ima čimbenika koji bi išli u smjeru da se Oršu pusti jer on ima dosta godina, želi napredovati, a dao je puno klubu. Međutim, moj prvi odgovor je - ne. Uopće nije tema razgovara. I sad, u Dinamu se to ispoštuje. Ne mogu reći da je tako svaki put bilo, pričam o mojoj situaciji. Dinamo u tom trenutku sve radi da Oršu ostavi. Mi jesmo bili jesenski prvaci, pobijedili smo i West Ham u Londonu, plasirali se dalje u Europskoj ligi, ali smo u egalu s Osijekom, Hajdukom i Rijekom. Zašto? retorički se upitao i pojasnio:
"Pustiti Oršića u tom trenutku za mene je bilo ravno ludilu"
„Orša je faktor na terenu, znamo koju kvalitetu donosi, faktor je i u svlačionici; prekrasan je momak, radan, oko sebe okuplja suigrače i širi pozitivu. Treći izuzetan faktor su navijači Dinama, mladima je Orša pojam. Utrka za prvaka nikada nije bila neizvjesnija i stoga je za mene pustiti Oršića u tom trenutku ravno ludilu. To je nešto što u Hajduku nisam mogao dobiti, a u Dinamu se ta priča iznese. Bile su još dvije-tri situacije oko kojih se lomilo, no u Dinamu sam kao trener dobio to što sam tražio. Takav odnos dolazi do izražaja kada se prvenstvo lomi u jednoj ili dvije utakmice. Hajduk je zadnjih godina nekoliko puta bio blizu da u jednoj ili dvije utakmice slomi prvenstvo na svoju stranu. I uvijek mu je nedostajao taj nekakav faktor X ili…“, kazao je Kopić tražeći pravu rečenicu.