Kako žive hrvatski drugoligaši? Koji ih problemi muče, te koliko novaca trebaju oni najambiciozniji među njima ako žele igrati Prvu HNL? Odgovore na ta pitanja potražili smo na tri drugoligaške adrese.
Nikad kvalitetnija Prva HNL, koja raste iz sezone u sezonu, vlak je na koji žele uskočiti mnogi.
Brzom izlasku iz drugoligaškog tunela pogotovo se nada dojučerašnji prvoligaš NK Varaždin.
Klub po ispadanju iz najvišeg ranga, u dramatičnom posljednjem kolu prošle sezone, nije doživio prevelike promjene. U većoj mjeri zadržali su momčad.
Direktor Varaždina Toni Dalić ističe:
"Pa upravo to, znači baš smo htjeli ciljano, jer znamo što je naš projekt dalje, što je naš cilj. Znamo što je grad Varaždin."
"I dalje smo peti klub po gledanosti iza velike četvorke. Znači to je ono što se mi ponosimo i zapravo želimo napraviti dalje, da ovaj grad i klub, igraju Prvu ligu i da svaki tjedan imamo utakmice velikog značaja tu u gradu."
Dalić kaže da su ugovori igrača, kao i drugi troškovi, ostali isti, ali proračun se smanjio. U Prvoj ligi imali su oko 15 milijuna kuna, a sada...
"Sad nam se proračun smanjio za nekih par milijuna kuna, za nekih 20 posto."
"Zbog toga što više nisi svaki dan na TV, odnosno svaka utakmica ti nije na TV pa automatski interes nekih sponzora - koji su gledali svoje reklame tamo - smanjio se."
Pod prvoligaškim reflektorima nekoć je igrao i Rudeš. Ali ispadanjem počeo je pad kluba iz zapadnog dijela Zagreba. Sve do dolaska nove vlasničke strukture prije otprilike godinu i pol dana...
Predsjednik Rudeša Pero Klarić pojašnjava koji su najveći problemi kluba:
"Najveći izazov je bilo financijski stabilizirati klub, s obzirom na naslijeđene dugove. To smo hvala Bogu uspjeli riješiti kroz godinu dana. Dalje je izazov bio podignuti i ponovno oformiti Školu nogometa."
I u tome su uspjeli jer danas u Školi nogometa imaju više od 500 djece i jaku organizaciju.
Voditelj Rudešove Škole nogometa Dražen Koštro nabraja:
"Imamo 17 trenera nogometa, pet trenera kondicije, dva trenera vratara i jednog analitičara. A nadam se da ćemo u skorije vrijeme to proširiti na nutricionista i na sportskog psihologa."
Sve njihove mlađe kategorije igraju Prvu ligu. Kad su u pitanju seniori, s prosjekom od tek 20.6 godina, imperativa nema. Ipak, nadaju se Prvoj ligi iako bi to značilo da će opet morati na Kranjčevićevu...
Predsjednik Klarić priznaje:
"Uvjete trenutno nemamo, nadamo se da ćemo ih postići, radimo na tome. Veliki su financijski izazovi napraviti dodatne tribine, dodatna sjedeća mjesta, kao i rasvjetu."
Većinu tih uvjeta već ima BSK iz Bijelog Brda, naselja s oko dvije tisuće stanovnika u općini Erdut.
Sportski direktor BSK-a Denis Krstanović poručuje:
"Evo sad se već četvrtu sezonu natječemo u Drugoj ligi i nadamo se da ćemo uskoro napraviti iskorak prema Prvoj ligi."
A u Bijelom Brdu mogu se pohvaliti i s novim, sjajnim terenom, s umjetnom travom, koji im je donirao Hrvatski nogometni savez.
No svi ovi, doista krasni uvjeti, još su nedovoljni za Prvu ligu. BSK-u je opcija igranje u Osijeku, ali u najbolje društvo ne žele bez partnera. Kažu, vode pregovore s ozbiljnim investitorima.
"Zaista trebamo jednog partnera uz nas jakog, koji bi pomogao još da se ekipiramo, i treba još dosta toga na stadionu raditi. Svjesni smo onoga što nam treba i koliko nam treba za Prvu ligu. Jer kad i uđemo, ne bi tamo htjeli biti jednu sezonu ili yo-yo klub, nego bi htjeli igrati neku, po mogućnosti, relevantnu ulogu u Prvoj ligi", podcrtava Krstanović.
Svi ovi klubovi, kao i ostali drugoligaši prvoligaških ambicija, nadaju se i konkretnim prihodima od novog ugovora o TV pravima. No svjesni su da im to neće biti dovoljno, jer financijski jaz Druge i Prve lige nikada nije bio veći. Čak i ako maknemo veliku četvorku.
Proračun Lokomotive tako je oko 40 milijuna kuna godišnje, Gorice25, Istre 24, a Slaven Belupa oko 23 milijuna kuna. Šibenik raspolaže s između13 i 15 milijuna, a Hrvatski Dragovoljac, kako kažu, s oko 7 milijuna kuna.