U jeku PR-ovskog trabunjanja o najboljem i najkvalitetnijem HNL-u ikad, samo se sjetite napisa i izjava, nije bilo davno, a zapravo je gotovo sve obratno, napisah tekst pod naslovom:
"Katastrofa od igre HNL klubova u Europi': Čeka li Hrvatsku sudbina srpskog nogometa?"
Malo toga bih promijenio u ocjeni četiri godine poslije. Ljudi, pa gledate li to što se to igra u HNL-u? Jeste li vidjeli kako je Rijeka odigrala u Varaždinu ili Hajduk protiv Lokomotive? Pa, to je teški očaj kako naši najbolji klubovi igraju, pogotovo u gostima. Kako s takvom igrom nešto napraviti u Europi?
Nema čuđenja kada pogledate kako se igra u HNL-u
Kakvo čuđenje što Osijek ispada od klubova za koje ste jedva čuli? Pretprošle godine Kižilzar, ove Zira. Da je prvi put, pa ajde, svakome se dogodi. Kako to da se vrlo rijetko dogodi da bude obratno, pa da oni iznenade favorizirane klubove? Ali ne, špranca je gotovo uvijek ista, a kada se ponavlja već toliko puta, situacija postaje više nego alarmantna.
Od koga je sve Hajduk ispadao zadnjih godina ne treba ni spominjati. Kad se pomiješaju kruške i jabuke, pa se poneko neizvjesno prvenstvo i poboljšanje travnjaka opisuje kao povećanje kvalitete, onda su zablude i razočaranja još i veća. Infrastrukturni uvjeti zapravo su odlični, pogotovo u Osijeku ili Rijeci, u odnosu na njihovu igru koja je - malo je reći - loša, u suštini katastrofična.
Dinamo drži HNL, ali pitanje je do kada može sam?
U svakom slučaju, bez Dinama bi HNL bio u teškoj rupi. Zasad je situacija na UEFA-inoj ljestvici solidna, ali to je samo privid jer isključivo jedan klub ostvaruje opipljivije uspjehe. Nije teško zamisliti što bi se dogodilo da Dinamo padne na razine Hajduka, Osijeka ili Rijeke? Teška banana.
OK, nije HNL jedini, mnoge lige imaju po jedan solidan klub koji drži kakvu-takvu razinu, no problem je što sve češće klubovi iz takvih i još slabijih liga, i to sa znatno manjim klupskim proračunima, izbacuju ili barem bez problema pariraju hrvatskim predstavnicima.
Uvjeti su puno bolji od igre, pogledajte od koga se ispada
Pustite priče o uvjetima i proračunima, ne pričamo o Portugalu, Nizozemskoj ili Belgiji, a kamoli ligama petice. Zar poluamaterski Torshavn nije držao Hajduk na konopcima na Farskim Otocima, a cijela im momčad na mjesečnoj razini zaradi tridesetak tisuća eura?
Koliki proračun imaju Ružomberok ili Zira? Koliko im vrijede momčadi na Transfermarktu? 7 i 10 milijuna eura. Hajdukova je procijenjena na 50, a Osijekova na 20. Imaju li Slovaci igrača kojeg plaćaju nekoliko stotina tisuća eura, a kamoli preko milijun!?
Loša politika
Sve govori da će se taj luzerski trend nastaviti ako glave ostanu u pijesku, pogotovo ako se i dalje nastavi nekritički naricati o utakmicama na razinama petice samo da su, eto, stadioni bolji i da je raskošnija kulisa. Kakvo samozavaravanje: Europa sve propagandne podvale raskrinka u sekundi.
Jedini način je da se popravlja igra, da se više radi i da su selekcije igrača preciznije i poštenije, a imam dojam da se sve lošije i sve manje trenira, a o selekcioniranju i uvođenju mladih u seniorski nogomet da i ne pričam. To može i mora biti bolje i pametnije.
Politika klubova je loša i to se vidi s Mjeseca. Nisam jedini koji tako misli, u privatnim razgovorima mnogi stručnjaci dijele to mišljenje, no ako ga kažu naglas, slijedi kanonada i boje se progovoriti.
Hajdukovi juniori napravili bi isti rezultat s puno manje novca
Čemu trošiti milijune na neke igrače kada je rezultat i dalje porazan. S osjetno manjim proračunom i većim forsiranjem mladih igrača Hajduk ne bi bio ništa lošiji jer teško da lošiji može biti. I juniorska momčad prošla bi u Europi isto kao i ova seniorska, koja je preskupa, a opet puna neznalica.
Stvari se mogu popravljati samo ako ste svjesni problema i ako ih se krene rješavati na vrijeme. Bojim se da je za HNL pet do 12. Ako to ne sugeriraju rezultati naših klubova u Europi posljednjih godina, ne znam što je bolji argument. Što je još ostalo? Od kojih klubova da se počne ispadati pa da teza dobije potvrdu? Možda još od velikana iz Estonije, Andore ili San Marina?
Krik da se nešto napravi jer je voda došla do grla
Ništa se ne događa slučajno i vrijeme je da se to shvati jer bi se sve uskoro moglo reflektirati i na reprezentaciju. Opet ponavljam tezu od prije četiri godine: Iako ne mislim da će sve tako brzo otići kvragu, nisam ni katastrofičan, ali teško je biti i preoptimističan kada vidite što se događa. Jednostavno, puno je argumenata za pesimizam.
Ovaj će tekst možda neki protumačiti kao prekritički, reći će da nije sve tako crno i nije, ali shvatite ga kao svojevrsni vapaj, krik da se nešto napravi jer je voda došla do grla. Želimo li nastaviti držati glave u pijesku, dogodit će nam se Bugarska za desetak godina. Raspast će nam se nogomet poput bugarske skupštine ili još bolje, splitski satiričari bi rekli, poput Hajduka.