Poprilično se tražio Zoran Zekić otkako je jesenas preuzeo klupu Osijeka od Stjepana Tomasa.
Bilo je tu puno teško objašnjivih odluka, ranih zamjena po nekoliko igrača, na poluvremenu ili čak ranije te mijenjanja startnih formacija praktički svaku utakmicu, a nakon toga i promjena formacije i strategije usred njih.
Tešku sezonu igrao je Osijek cijelim njenim tijekom, čemu zapravo svjedoči i činjenica da je u svakoj od prve tri četvrtine prvenstva ostvaren jednak broj bodova, 12.
Osijek napokon pobjeđuje u serijama
No, čini se da je pronašao ono što je tražio budući da je Osijek u posljednjih šest susreta upisao pet pobjeda. Od toga, čak četiri na gostujućem terenu. Domaćim porazom od Varaždina, pred ulazak u posljednji krug prvenstva, kao da se pojavio jedan novi Osijek.
Čak i tu jednu utakmicu od posljednjih šest u kojoj nisu upisali pobjedu, Osijek je imao vodstvo i kontrolu sve do crvenog kartona Slavka Bralića. I već tri kola prije kraja, za tri boda u ovoj četvrtini prvenstva nadmašen je učinak iz prva tri.
Osijek je odigrao vrlo dobro u gostima kod Slaven Belupa, nakon toga su slavili na Poljudu, gdje su imali kontrolu sve do nepotrebne panike u zadnjih 20-ak minuta susreta, a onda je rutinski savladan Rudeš. Protiv Istre 1961 je do crvenog sve izgledalo dobro, a onda je odrađena sjajna gostujuća partija u 0:3 pobjedi kod Gorice. No, to sve kao da je bilo uvod u ono što su navijači vidjeli prethodnog vikenda na Opus Areni.
Nije problem autoru ovog teksta reći da je često veliki Zekićev kritičar, kao niti to da kao navijač Osijeka više puta nije podržavao neke njegove odluke. No, isto tako nije nikakav problem pohvaliti ono što je bilo dobro. Zapravo ne dobro, bilo je fantastično!
Izašla je postava, rijetko kome je bilo jasno što Zekić sprema
Na prvu, nije se tako činilo. Sve je na papiru izgledalo kao 4-3-3 formacija, s Marinom Prekodravcem na stoperu ili 4-4-2, s veznim redom u rombu. Ali, ono što je navijače Osijeka zabrinulo je dojam da je Zekić odustao od formacije s tri obrambena igrača, nakon što je to u Gorici izgledalo sjajno.
Zapravo, nije bilo tako. Osijek je ovaj susret izašao u formaciji 3-4-1-2, ali onako kako je rijetko tko očekivao. Lijevog stopera igrao je Roko Jurišić, dok se na lijevom boku našao Domagoj Bukvić. Srednji obrambeni igrač bio je Andre Duarte, desni stoper Prekodravac, a na desnom boku sve bolji Renan Guedes.
Dva srednja vezna bili su ovog proljeća sjajni Darko Nejašmić, uz Ramona Miereza nesumnjivo najbolji igrač Bijelo-plavih ove sezone te Enis Čokaj, čije se hvatanje prave forme čeka. Ili je čekanje ovih nastupom završilo? Svi dobro znamo kakav je to igrač. Ispred njih je uz puno slobode koordinirao Petar Pušić, dok su u napadu bili Ramon Mierez i Anton Matković. No, s podosta drugačijom ulogom.
No, krenimo s onim što je Zekić postigao formacijom u kojoj su Jurišić i Prekodravac nominalno zaigrali stopere.
Uloga neobičnih stopera fantastično je pogođena
Budući da je odabrao visoko postavljenu obranu, Zekić je s njima dvojicom dobio brze i pokretljive igrače koji će prije ulaziti u presing ili čak ulaziti u prostor ispred igrača te oduzimati lopte. Obojica su dobili puno slobode oko vlastite procjene igre, s ciljem da se nađu na mjestu gdje bi mogli presjeći neko dodavanje ili jednostavno uskočiti ispred igrača prije nego neku dulju loptu primi.
Također, u napadu su imali funkciju igrača koji može ponijeti loptu u protivničku polovicu te osvojiti prostor, što je posebno Jurišić koristio jako dobro. U takvim situacijama, Nejašmić ili Čokaj postajali su oni koji se povlače nazad te preuzimaju ulogu obrambenog igrača.
Andre Duarte je također bio ofenzivno dosta aktivan. Obrambeno kao glavni dirigent igre odradio je sjajan posao, uz dodatak kako može biti sretan što je kiks koji je napravio te koji je doveo do pogotka gostiju, došao u trenucima kad je utakmica već bila odlučena. U napad je često ulazio s ciljem da izvuče nekog protivničkog igrača na sebe prije nego precizno doda loptu.
Bočni igrači su odigrali klasičnu ulogu tzv. wing backova, gdje je Bukvić dosta toga pokušavao i nekim solo akcijama ili driblinzima, dok se Guedes više izvlačio u pozicije gdje bi dobio loptu odakle bi mogao uputiti koristan centaršut ili predati loptu nekome u prostor. Nakon Bukvićevog centaršuta, koji je rezultirao fliperom obrambenih igrača Lokomotive, postignut je prvi pogodak koji je dodatno otvorio utakmicu.
Naravno, imao je ovog puta taj efekt iznenađenja na svojoj strani, koji u idućim susretima kad ovako odluči postaviti igru neće postojati. Taj način igre, ali i onaj protiv Gorice, svakako će navijačima Osijeka dati nadu u sjajne rezultate.
Prvi takav bio bi da se ove sezone izbori Europa. Za to je, u slučaju da Lokomotiva do kraja uzme svih devet, potrebno uzeti pet boda. Ovakvom igrom kakvu Zekićevi momci prikazuju u posljednjem kvatralu prvenstva to je itekako izvedivo.