Nogomet
Nogomet

Jedinstven klub kojeg vode fanatični navijači i hrvatski kapetan kucaju na vrata Bundselige

Neobični klub iz istočnog Berlina se nalazi na drugom mjestu Bundeslige.

gol expired (Foto:DNEVNIK.hr)

Damir Kreilach je u Hrvatskoj najpoznatiji kao igrač Rijeke čije je boje branio šest godina, sve dok 2013. nije prešao u njemačkog drugoligaša Union Berlina za 200 tisuća eura. Armada je tada ispratila svog kapetana porukom preko cijele tribine: „Neka vam bude uzor svima. Kreilach – ljudina!!!“

Kreilachu nije dugo trebalo da i u novom klubu postane kapetan i idol navijača. I to ne bilo kakvih navijača – Union Berlin ima možda i najfanatičniju podršku u cijeloj Njemačkoj, pa i Europi.

Čak 12 tisuća navijača je u srijedu, na radni dan, prevalilo put od 600 kilometara da bi bodrilo svoju momčad u Dortmundu protiv Borussije. Svojim navijanjem su zasjenili čak i slavni Borussijin Žuti zid, a zvijezda večeri je bio upravo Kreilach.

Iako je bio na klupi, navijači su svom kapetanu priredili spektakularnu koreografiju preko cijele tribine. Union Berlin se odlično držao protiv puno jače Borussije, a poražen je tek nakon jedanaesteraca. Kreilach je dobio poštedu jer je prioritet kluba ove sezone 2. Bundesliga, u kojoj su trenutno na drugoj poziciji koja vodi direktno u Bundesligu.

Kreilach ove sezone već ima četiri gola i dvije asistencije i na dobrom je putu da popravi odličan prošlosezonski učinak od 12 pogodaka i pet asistencija. Cilj kluba je biti u 22 najbolje njemačke momčadi, što je vrlo ambiciozan cilj za jedan mali klub.

Spremi dati krv i znoj za svoj klub - doslovno

Međutim, Union Berlin nije bilo kakav mali klub – on iza sebe ima preko 13 tisuća vjernih članova koji su za njega spremni na veliku žrtvu. Najbolji primjer je akcija iz 2004. godine, kada je klub bio na rubu bankrota i prijetilo mu je isključivanje iz profesionalnog nogometa.

Navijači su tada pod sloganom „Krv za Union“ donirali krv koju su prodavali kako bi skupili novac potreban za spas kluba. Od krvi i donacija su u kratkom su roku skupili potrebnih 1.2 milijuna eura i spriječili pad kluba u amaterizam.

Još jedna poznata akcija dogodila se 2009. godine kada je stadionu trebala renovacija. 2500 navijača je volontiralo na izgradnji iako uglavnom nisu imali nikakvog iskustva s građevinom. Nakon 140 tisuća radnih sati stadion je dobio novo ruho, a građevinske firme su angažirane samo za posebne poslove poput postavljanja krova.

Unikatni Stadion An der Alten Försterei savršeno oslikava duh kluba. Stadion ima 22 tisuće mjesta, od čega je samo 3600 sjedećih – što znači da gotovo 20 tisuća navijača na svakoj utakmici daje glasnu, navijačku podršku svom klubu. Budući da su ga dobrim dijelom sami izgradili, izraz „naš stadion“ u njihovom slučaju dobiva sasvim drugo značenje.

Navijači stadion doslovno vide kao svoj dom, što je i formalno postao za vrijeme Svjetskog prvenstva 2014. godine. Stadion je tada pretvoren u ogromni dnevni boravak – na travnjak su postavljene stotine kauča, dok je tribina na koju je postavljen video zid uređena tako da podsjeća na prosječnu dnevnu sobu.

Međutim, najpoznatiji događaj je tradicionalno pjevanje božićnih pjesama. Sve je počelo je 2003. kada se na stadionu okupilo 89 navijača. Deset godina kasnije se okupilo 27 tisuća ljudi, uključujući igrače, navijače drugih momčadi i slučajne prolaznike. Stadion je otvoren za svakoga, a posjetitelji mogu uživati u kuhanom vinu i kombinaciji božićnih i navijačkih pjesama.

Narodni klub koji je danas na pragu Bundeslige, dok je njegov režimski rival u 4. ligi

Takva privrženost navijača leži u povijesti Uniona. Klub pod tim imenom djeluje od 1966. godine, iako njegovi korijeni sežu do 1906. godine kada je osnovan jedan od njegovih prethodnika FC Olympia Oberschöneweide. Oberschöneweide je naselje u istočnom dijelu Berlina u blizini kojeg je smješten i današnji stadion Uniona.

Od samih početaka se radilo o klubu radničke klase, dok je većina tadašnje berlinske konkurencije bila bliža višim društvenim slojevima. Momčad je nosila nadimak „Metalni radnici“ zbog plavih dresova koji su podsjećali na radna odijela, vrlo česta u tom industrijskom dijelu grada. Kasnije su preuzeli crvene i bijele dresove koji predstavljaju boje Berlina.

Iz tog vremena datira i njihov poznati slogan „Eiserne Union“ (željezna unija ili željezni sindikat), zbog kojeg je nadimak kluba s vremenom evoluirao u „Željezni“. Klub je nakon Drugog svjetskog rata podjelom Berlina završio u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj, gdje je razvio rivalstvo s Dynamo Berlinom, klubom pod pokroviteljstvom zloglasne tajne policije Stasi.

Dynamo je bio uspješniji i nizao je trofeje, iako često pod sumnjivim okolnostima. Union je ostao blizak narodu, što je platio promjenjivim rezultatima i balansiranjem između prve i druge lige. Klub je postao neformalni predstavnik oporbe protiv represivnog komunističkog sistema, a takav status se dugoročno pokazao isplativijim od statusa režimskog kluba.

Hoćemo li gledati prvi berlinski derbi nakon ujedinjenja Njemačke?

Dynamo Berlin se danas natječe u četvrtom rangu njemačkog nogometa, dok je Union na pragu ulaska u Bundesligu. Druga Bundesliga je možda i najjača druga liga na svijetu, a Union ne spada među najbogatije klubove. Zbog toga se nameće pitanje mogu li osigurati sredstva za borbu s još moćnijim i bogatijim klubovima.

Međutim, navijači, koji su ujedno i vodstvo kluba, su već nekoliko puta dokazali da su sposobni ostvariti nemoguće, zbog čega taj cilj ne izgleda neostvarivo. Bundesliga bi u tom slučaju dobila berlinski gradski derbi prvi put od 1977., kada je konkurencija Herthi bio današnji šestoligaš Tennis Borussia Berlin.

Bio bi to prvi bundesligaški derbi berlinskih klubova od ujedinjenja Njemačke. Njega bi igrala jedina dva kluba koja su uspjela „preživjeti“ burnu povijest grada – „mali“ Union i „velika“ Hertha. Iako na prvi pogled dva vrlo različita kluba, imaju jednu bitnu zajedničku stvar – vjerne navijače.

Navijači Herthe iz istočnog Berlina nisu prestali s podrškom klubu ni kad je grad podijeljen i često su okupljali ispred zida kako bi slušali što se događa na stadionu Herthe koji je tada bio smješten u blizini. Stoga ne čudi da ova dva gradska rivala njeguju prijateljske odnose koji su posebno naglašeni bili u vrijeme podijeljene Njemačke, a njihov bi konačni trijumf bio susret u elitnom rangu njemačkog nogometa.