***Repkologija je nova rubrika portala gol.hr, kroz koju ćemo predstaviti neke zanimljive priče blisko ili djelomično vezane uz reprezentacije sudionike Svjetskog prvenstva u Katru.
Prvo Svjetsko nogometno prvenstvo koje su zajedno ugostile dvije države održano je 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji. Državama koje nisu do tada postizale značajne rezultate i činilo se da nas čeka prvo svjetsko prvenstvo u povijesti na kojem domaćin neće proći grupnu fazu.
Ipak, to se nije dogodilo (barem do 2010.) Japan je prošao svoju skupinu te je zaustavljen u osmini finala, dok je posebnu priču ispisala reprezentacija Južne Koreje. Prošli su skupinu, a onda su preko Talijana i Španjolaca došli do polufinala, da bi na kraju završili četvrti.
Najposebnija priča ipak je ispisana u susretu protiv Italije, a njen glavni junak bio je 26-godišnji napadač talijanske Perugie, Jung-hwan Ahn, igrač koji je dan nakon utakmice to prestao biti. Zašto? Sve je objašnjeno u nastavku teksta.
Gospodar prstenova
Riječ je o čovjeku koji kao da je rođen za zvijezdu. Uostalom, koji još nogometaš može dobiti nadimak Gospodar prstenova? Razlog za to vrlo je zanimljiv. Nakon što je 2001. godine oženio bivšu Miss Koreje, kod postizanja svakog pogotka ljubio je svoj vjenčani prsten.
Na Svjetskom prvenstvu u domovini dobio je priliku poljubiti ga dva puta. Prvi put u skupini, za izjednačenje protiv Sjedinjenih Američkih Država, a onda i za pogodak koji je donio ovu priču. Postignut u 117. minuti susreta protiv Italije u osmini finala.
Ahnova prstenova družina tim je putem napravila ogromno iznenađenje, ali bila je to utakmica o kojoj se još dugo nakon prvenstva pričalo. Ne samo zbog iznenađenja nego i zbog suca Byrona Morena.
Ako je Ahn bio junak, onda je ovaj spomenuti gospodin bio antijunak. Moreno je bio 33-godišnji sudac iz Ekvadora, kojem je to bilo prvo SP, a koji je sudio jedan susret grupne faze. Susret u kojem se dogodilo iznenađenje, odnosno pobjeda SAD-a rezultatom 3:2 protiv Portugala. Onda ga je dočekao ozbiljan zadatak, susret jakog velikana protiv autsajdera, ali autsajdera koji igra pred 40 tisuća svojih izuzetno glasnih i fanatično nabrijanih navijača.
Talijani su s razlogom došli kao favoriti, još uvijek ne prežalivši onu 94. minutu finala Eura na De Kuipu. Preživjeli su onaj poraz od Hrvatske, gdje se mora priznati kako im sudac Graham Poll, uz svoje pomoćnike, baš i nije bio prijatelj te su prošli skupinu kao drugi i iz Japana otputovali kod drugog domaćina.
Da im zadatak neće biti lak, potvrdilo se već u petoj minuti, kad je Moreno dosudio kazneni udarac nakon međusobnog povlačenja za dres Panuccija i Seola. Ipak, Gigi Buffon je obranio udarac kasnijeg junaka Ahna.
Talijani su poveli i sve se činilo kako treba biti
Talijani su do vodstva došli u 18. minuti, pogotkom Christiana Vierija i sve je za njih krenulo izgledati sjajno. No, nisu znali s kim su se tog dana susreli. Bitan trenutak dogodio se u 22. minuti, kad je Totti dobio žuti karton radi udaranja laktom u skoku. Do odmora su obje momčadi imale prilike, no puno bolje Talijani, ali Vieri i Damiano Tomassi nisu uspjeli podići vodstvo.
U 50. minuti uslijedilo je novo udaranje laktom, drsko i namjerno. Ono Kim Tae-Younga u lice Alessandra Del Piera unutar kaznenog prostora. Kazne nije bilo. A zna se što je trebalo. Kazneni udarac i crveni karton.
Novu čistu priliku Vieri je promašio u 68. minuti pa jednu malo manje izglednu par minuta kasnije, a onda je krenuo show spomenutog Byrona Morena.
U 72. minuti nije kaznio start korejskog braniča koji je ozlijedio Gianlucu Zambrottu i prisilio Trappatonija na izmjenu. Nakon toga nije sudio čisti prekršaj na Tottiju, nastao na rubu kaznenog prostora, točno posred gola, a onda je došla 88. minuta. Jedan korejski ubačaj u kazneni prostor reagirao je katastrofalnom reakcijom Panuccija, što je iskoristio Seol Ki-hyeon za izjednačenje.
Produžeci su postali predstava suca iz Ekvadora
U produžecima se show Morena nastavio u 103. minuti. Očigledan prekršaj za kazneni udarac nad Francescom Tottijem, on je okarakterizirao kao simuliranje te je talijanskom broju 10 pokazao drugi žuti karton, time ga isključivši.
Onda se uključio njegov pomoćnik, koji je podigao zaleđe kod pogotka Tomassija. Za spomenuti je i danas teško zaključiti je li bilo, no bliže smo tome da je bilo sve regularno. Bio je to peti poništeni gol Talijana zbog zaleđa na tom prvenstvu. Prije toga je još korejski vratar Lee obranio čistu priliku Gattusa.
To je bilo to od posla koji je odradio Moreno, dok je onda došlo ono što je odradio Ahn. Ubačaj u 117. minuti, igrač Perugie nadskočio je Maldinija i to je bilo to. Zlatni gol te prolazak Južne Koreje u četvrtfinale, gdje su nakon kaznenih udaraca eliminirali Španjolsku te otišli do polufinala, kad su im napokon na kraj stali Nijemci.
Talijani doživjeli slično dvije godine kasnije, a onda 2006. naplatili
Talijanima se sve vratilo četiri godine kasnije u Njemačkoj, no rane ove eliminacije još su se dodatno osjetile dvije godine kasnije na Euru, kad nisu prošli skupinu, također uz vrlo sumnjive okolnosti (2:2 Švedske i Danske kao jedini rezultat koji ih eliminira).
Okrenimo se spomenutim junacima i antijunaku. Ahnu i Morenu te onome što se dogodilo kasnije.
Ahn je već idući dan saznao da je postao slobodan igrač, odnosno da nakon prvenstva može tražiti klub. Iako je on samo odradio svoj posao, to takvim nije smatrao ludi i ekscentrični predsjednik Perugije, Luciano Gaucci.
"Taj čovjek neće više nikad kročiti nogom u Perugiju. Nemam namjeru plaćati nekoga tko je uništio talijanski nogomet. On je fenomen jedino kad igra protiv Italije. Ja sam nacionalist i takvo ponašanje ne smatram samo udarcem na talijanski ponos nego i napad na državu koja mu je prije dvije godine otvorila svoja vrata", rekao je Gaucci, a to je na kraju i odradio. Ahn je bio prisiljen tražiti novi klub.
Pronašao ga je u japanskom Shimizeu, dok se u Europu vratio 2005., odigravši po pola sezone u Metzu i Duisburgu, ali nije se iskazao. Zaigrao je na SP u Njemačkoj, postigavši pogodak u utakmici protiv Toga, a karijeru je završio 2011. u domovini.
Jedno vrijeme radio je kao model, a također je na stadionu u Pyongchanhu 2018. ponio olimpijski plamen. Danas je privatni poduzetnik.
Moreno je prošao kako je zaslužio
Što se tiče antijunaka Morena, neki bi rekli da je prošao onako kako je zaslužio.
I to tako da je ono što je napravljeno u sicilijanskom turističkom središtu Santa Teresa di Rivi zapravo manji dio kazne. Tamo su naime po njemu nazvali javne WC-e, odnosno na svima je pisalo "Bagni Moreno".
FIFA ga je sa svoje liste vrlo brzo nakon prvenstva uklonila, a suđenje u ligi Ekvadora nije nešto isplativo pa se i on bacio u privatne poduzetnike. No, one s druge strane zakona. Već 2003. bio je prisiljen prekinuti svoju sudačku karijeru radi sudjelovanja u namještanju jedne utakmice, no puno veći prekršaj napravio je 2011. godine, kad je na JFK aerodromu u New Yorku uhićen sa šest kilograma heroina.
Odležao je Moreno 26 mjeseca u američkom zatvoru, nakon čega je pušten i deportiran kući u Ekvador. Danas, koliko je poznato, živi mirnim životom, a zanimljivo je pronaći neke njegove izjave o utakmici koja ga je obilježila i koja će uvijek biti prva asocijacija na njega.
"I dalje se susrećem s uvredama zbog te utakmice. Bio je to jedan ružan dan i svi znaju zašto sam nakon toga radio neke stvari. Prijetilo mi se i bio sam prisiljen prenositi heroin. Život moje supruge bio je u opasnosti", rekao je Moreno u nedavnom razgovoru za Gazzettu delo sport, okrenuvši se pogreškama s utakmice:
"U vrijeme bez VAR-a sudac je morao brzinski donositi odluke prema viđenom. Ne osjećam se krivim niti mislim da su moje odluke utjecale na krajnji rezultat. Tottijev crveni karton najviše je kritiziran, no pogledajte što se dogodilo. Korejski igrač došao je prvi do lopte, nakon čega Talijan pada simulirajući prekršaj. Totti se čak nije bunio, shvatio je da je kriv i mirno je izašao, bunili su se tek Del Piero i Di Livio."
Jednu pogrešku ipak je priznao.
"Sun-Hon Hwang je u 72. minuti žestoko startao na Gianlucu Zambrottu. Danas smatram da sam mu trebao dati crveni karton. To je jedina situacija koja mi se vraća. No, ja sam čovjek i u tom trenutku sam pogriješio, ali bez namjere da pomognem ijednoj momčadi u toj utakmici.
Ako vas zanima Tomassijev pogodak, Moreno je tu hladno usmjerio odgovornost na svog pomoćnika.
Sve u svemu, i 20 godina kasnije ova utakmica podiže prašinu i to s razlogom. Svatko tko ju je pratio dugo je bio pod dojmom iste i nije mogao vjerovati što se to zapravo na stadionu u Daejeonu dogodilo.