Danas je Luis Enrique aktualni osvajač Lige prvaka i jedan od najcjenjenijih trenera svijeta, simbol moderne nogometne filozofije u kojoj se savršeno stapaju disciplina i taktička fleksibilnost. Do toga je došao kroz cijeli proces karijere, od mladog i vrlo odgovornog igrača, preko prave „katice za sve“, do produžene ruke trenera na terenu.
Iza njega je, dakle, slojevita karijera, od vrhunskog igrača, preko trenera koji se nije bojao mijenjati ustaljene obrasce, do vođe koji je redefinirao način na koji se gleda vrhunski klupski nogomet. I danas svi jako dobro znaju što znači ime Luis Enrique.
Na početku njegove karijere Luis Enrique nije značilo puno
No u početku njegove igračke karijere on nije bio poznat kao takav. U pravilu ga navijači, ali ni komentatori utakmica, nisu oslovljavali tim njegovim imenom, odnosno osobnim imenom, nego je u medijima, prijenosima i Panini albumima sa sličicama bio poznat drukčije.
Na početku svoje seniorske karijere u Sporting Gijónu, a potom i u Real Madridu, u čijem se dresu izborio za put na Svjetsko prvenstvo 1994. godine s Furijom, bio je poznat pod svojim punim imenom Luis Enrique Martínez, odnosno za komentatore i sve spomenute jednostavno kao Martínez.
Razlog je jednostavan. Bilo je to vrijeme u kojem su nogometni nadimci uglavnom bili specifični za Brazilce i Portugalce, dok su se Španjolci i dalje najčešće identificirali prezimenima.
Španjolci su tada nastupali pod prezimenima
Postojali su iznimni primjeri poput Michela, Manola, Juanita i Chenda, koji su upravo tako bili označeni na dresovima Španjolske na Svjetskom prvenstvu 1990. godine, no četiri godine kasnije u SAD-u nijedan španjolski igrač nije nastupao pod nadimkom ili osobnim imenom.
Tek u sezoni 1995./96. počeo je koristiti ime Luis Enrique, koje je stavio na dres, a sezonu kasnije, nakon što je prešao u Barcelonu, upravo je kao Luis Enrique postao brend, jedan od najboljih europskih veznjaka te možda i prvi vrhunski polivalentni igrač koji je pokrivao praktički sve pozicije u veznom redu i napadu, ali i one na oba boka.
Može se reći da u karijeri nije ozbiljnije zaigrao tek na poziciji stopera ili zadnjeg veznog, a svugdje drugdje bio je više nego korektan. Pet godina u Real Madridu i osam godina u Barceloni rezultiralo je s ukupno 513 nastupa u dresovima ova dva velikana. Navijači su ga upoznali kao Martíneza, no to je danas u potpunosti iščeznulo jer on je, prije svega i iznad svega, samo Luis Enrique.
Upravo s njegovim potezom zapravo je krenula praksa španjolskih nogometaša da uzimaju nadimke, posebno ako imaju neko od češćih prezimena, a danas je takvih sve više. Tako danas gledamo Pedrija, Rodrija, Gavija, Lamine Yamala, a ne Lopeza, Hernandeza, Paeza i Nasraouija, kako bismo ih znali da nastupaju pod svojim očevim prezimenima.