U predsjedničkoj fotelji Silvio Berlusconi, trener Arrigo Sacchi, na travnjaku sva sila već etabliranih klasa i onih koji će to tek postati.
Tako je krajem 80-ih godina prošlog stoljeća izgledao Milan, ovosezonski osvajač naslova prvaka Italije.
Uzlet Rossonera pod vodstvom Berlusconija trajao je već neko vrijeme, da bi na današnji dan, 24. svibnja 1989., doživio potpuno afirmaciju i podstrek koji ih je pozicionirao na vrhu, kao najbolji svjetski nogometni klub tog doba.
U sezoni 1988./1989. Milan je završio na tek trećem mjestu tada superjake Serie A, iza prvaka Intera u kojem je carevala njemačka trojka (Jürgen Klinsmann, Lothar Matthäus, Andreas Brehme) i drugoplasiranog Napolija predvođenog Diego Armandom Maradonom.
Međutim, s obzirom da su sezonu ranije bili prvaci Italije, Rossoneri su se natjecali u Kupu prvaka gdje su došli do finala (u drugom kolu namučila ih je Crvena zvezda koju su eliminirali tek nakon jedanaesteraca, u polufinalu su s ukupnih 6:1 razbili Real Madrid).
Nizozemci ugasili rumunjske snove
Suparnik im je bila Steaua, klub koji je tri godine ranije senzacionalno osvojio naslov prvaka Europe svladavši Barcelonu na jedanaesterce. Većina te Steaue i dalje je bila na okupu, uključujući glavnu zvijezdu i najboljeg igrača Gheorghea Hagija, ali na drugoj strani bila je možda i najjača crveno-crna družina u povijesti.
Kvotu od tri stranca, koliko je tada bilo moguće imati u momčadi, u redovima Milana popunio je nizozemski trio fantastikus: Marco van Basten, Frank Rijkaard, Ruud Gullit. Obrambena četvorka bila je čudesna: Mauro Tassotti, Franco Baresi, Alessandro Costacurta, Paolo Maldini.
U veznom redu pored današnjeg trenera Real Madrida Carla Ancelottija i već spomenutih Rijkaarda i Gullita igrali su još Roberto Donadoni i Angelo Colombo.
Granitna obrana zaštitni znak
Gullit je u 18. minuti iskoristio smušenost obrane Rumunja, u 28. Van Basten posprema glavom jedan centaršut u mrežu, zatim Gullit u 39. sjajnim udarcem s ruba šesnaesterca zabija svoj drugi gol, a tek što se krenulo s centra u drugom poluvremenu dvostruki strijelac postao je i Van Basten. Nevjerojatnih 46 minuta Rossonera poslije kojih je na Camp Nouu, gdje se igralo veliko finale pred 97.000 gledatelja, na semaforu zasvijetlilo 0:4.
Godinu potom Milan je opet postao prvak Europe, svladavši u finalu Benficu s 1:0 (Rijkaard), ali upravo je ova utakmica sa Steauom bila ta koja je lansirala cijeli Berlusconijev projekt i pogurnula Rossonera prema brojnim uspjesima koji su nakon toga uslijedili.
Pogledaj na Twitteru