Dojučerašnji hajdukovac Ivan Rakitić (37) službeno je završio svoju profesionalnu karijeru u ponedjeljak, a u oproštajnom intervjuu za medije svog voljenog kluba Seville podijelio je emotivne detalje – o izboru reprezentacije, najposebnijim trenucima karijere i ljubavi prema gradu u kojem je postao legenda.
"Srce me povuklo prema Hrvatskoj"
Rakitić je priznao da mu odluka između Švicarske, gdje je rođen (Möhlin), i Hrvatske nije bila jednostavna:
"Nisam znao što da radim, ali srce me povuklo. Igrao sam za Hrvatsku i ne žalim ni sekunde."
Za Vatrene je upisao 106 nastupa, a posebno mjesto zauzima finale Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji:
"To je puno emocija. Više od stotinu utakmica, trinaest godina... Posebni trenuci."
Sevilla: ljubav za cijeli život
Rakitić je za Sevillu odigrao 323 utakmice (najviše među strancima), postigao 53 gola i upisao 63 asistencije, osvojio dvije Europske lige (2014. i 2023.) te nosio kapetansku traku, drugi stranac kojem je to pošlo za rukom – nakon Maradone.
Prisjetio se i posebnog trenutka dolaska:
"Prve večeri nakon dolaska, upoznao sam Raquel (danas
). Odmah sam znao da je ovo moj dom."
Najemotivniji trenutak karijere za njega je:
"Podizanje trofeja u Torinu 2014. godine. Bila je to nevjerojatna sezona – prava obitelj u svlačionici. Bilo nam je žao kad je završila."
Posebno se osvrnuo i na José Antonija Reyesa, tragično preminulog suigrača:
"Bio je kao brat. Rekao je da ćemo osvojiti trofej. Osvojili smo ga. On je i dalje uz mene."
Barcelona i povratak kao ispunjeno obećanje
U ljeto 2014. odlazi u Barcelonu, gdje je u šest godina osvojio čak 13 trofeja, uključujući Ligu prvaka. No još tijekom posljednjih sezona u Kataloniji potajno je želio povratak:
"Nisam ni supruzi rekao, ali počeo sam gurati povratak. Rekao sam Jesúsu Navasu da moramo podići trofej zajedno. I dogodilo se – u Budimpešti 2023."
"Odlazim ponosan, a vraćam se kad-tad"
Karijeru završava s 887 službenih nastupa, 125 pogodaka, 141 asistencijom i 17 trofeja – uz Barcelonu, osvajao je naslove i s Baselom, Schalkeom i Sevillom.
"Ponosan sam na sve što sam doživio. Zahvalan sam nogometu i sada sretan idem u novo poglavlje. Nisam rođen kao Sevillista ni kao Andalužanin, ali – umrijet ću kao jedan od njih. Hvala na svemu!"