Nije bilo lako Tomislavu Radotiću u nekoliko dana otkako je preuzeo klupu Osijeka pa sve do utakmice protiv Vukovara 1991. U situaciji u kojoj je klub na posljednjem mjestu te u kojoj mu slijedi niz utakmica u kojima poraz znači katastrofu, morao je podići momčad.
Ovaj 44-godišnji rođeni Osječanin odabrao je zanimljiv pristup. Već iz njegovih izjava u medijima, ali i stava koji je iznio u javnosti te među igračima, vidjelo se da ide na “all in”. Odmah je sve bacio na utakmicu protiv Vukovara, uz ulog da pobjedom dobiva sve što mu je trebalo, dok bi eventualnim neuspjehom situacija automatski postala još gora.
Rizik se isplatio, Osijek ima dobru sliku ispred sebe
Srećom po njega, ali i po sve kojima je Osijek u srcu, ta se druga situacija nije dogodila pa nećemo saznati što bi bilo da taj rizik Radotiću nije uspio. No uspio je. Osijek, unatoč jednakom broju bodova kao Vukovar, više nije posljednji, a raspored sljedećih nekoliko susreta vrlo je povoljan.
Osijek u petak gostuje kod Istre 1961, trenutačno najslabije momčadi proljetnog dijela prvenstva, koja se teško oporavlja od prodaje nekoliko stožernih igrača te je u posljednjih pet kola osvojila samo jedan bod. Nakon toga slijedi domaći susret protiv Gorice, koja bi porazom u toj utakmici, čak i neovisno o tome kako ovog vikenda odigra protiv Slaven Belupa, ponovno mogla biti u borbi za ostanak.
Nakon toga Osijek zatvara prvi krug gostovanjem kod Slaven Belupa, prije nego što krene niz od četiri teške utakmice. Prije tog niza potrebno je uhvatiti što više bodova kako bi se u gostovanja kod tri najjače momčadi lige moglo ući puno opuštenije nego što bi to bilo da postoji imperativ osvajanja bodova.
Tri izmjene u sastavu pokazale su se kao pun pogodak
Radotić je pobjedom protiv Vukovara osigurao mir za pripremu utakmice protiv Istre, gdje bi nova pobjeda značila puno više od tri boda, donijela bi dodatno samopouzdanje, a to je ono što igračima Osijeka realno najviše nedostaje.
I u susretu protiv Vukovara vidio se veliki grč, posebno kod onih igrača koji cijelo vrijeme standardno drže poziciju u udarnom sastavu. Zato je vrlo važno navesti što je Radotić napravio u svom prvom susretu na klupi.
Na gol je vratio Marka Malenicu, koji je izvanrednom obranom spriječio povratak Vukovara u utakmicu, a u prvi sastav uvrstio je dvojicu igrača koji su kod Sopića dobivali tek mrvice s klupe. To su Mateo Mejia, koji je vladao veznim redom, i Domagoj Bukvić, koji je podsjetio na svoje sjajne nastupe iz vremena kada je tek uskočio u prvu momčad, a jako malo mu je nedostajalo da nakon sjajnog driblinga postigne gol sezone, trebalo je još samo “zarolati” vratara, koji je već bio u padu.
Njima treba pridodati Arnela Jakupovića, koji je u proljetnom dijelu kod Željka Sopića završio kao alternativa Antonu Matkoviću u vrhu napada.
U momčadi ima rezerve koja se tek treba "zapaliti"
To su bila četiri najbolja igrača utakmice, što će možda ispasti slučajnost, ali i dokaz da je trener znao što radi, što želi dobiti i u koje igrače vjeruje. A u Osijeku još ima puno rezerve, pa tako igrači poput Davida Čoline i Oleksandra Petrusenka nisu dobili minute protiv Vukovara, ali će sigurno biti korišteni u idućim susretima, a nakon reprezentativne stanke valjda će napokon ponovno biti spreman i Luka Vrbančić, za one ključne susrete.
Radotić je pokazao hrabrost i stav koji su u samom gradu, ali i oko kluba, stvorili itekako potrebnu atmosferu, i sada je na njoj potrebno izgraditi put prema rezultatu kakav na kraju sezone želimo vidjeti od Osijeka.
Stvaranju atmosfere pridružila se i nova predsjednica
Ne smijemo pritom zapostaviti ni poteze nove predsjednice Alexandre Vegh, koja je također pokazala put prema takvoj atmosferi, organizacijom domjenka povodom 79. rođendana kluba, a potom i vođenjem svih značajnih gostiju na samu utakmicu.
U Osijeku se preko noći sve preokrenulo, pokazalo se koliko je za dobru atmosferu malo bilo potrebno.
Sve je krenulo smjenom Vlade Čohara i Ferenca Sakalja, zatim postavljanjem domaćeg stručnog stožera, a pobjeda protiv Vukovara bila je završni čin dvotjednog razdoblja u kojem je Osijek krenuo u drukčijem smjeru.
Do ljeta je tim smjerom potrebno izboriti ostanak, a potom, kroz stvorenu atmosferu, izgraditi ono što je Osijek na Opus Areni zapravo od samog početka trebao biti, sila domaćeg klupskog nogometa.