Robert Prosinečki, trenutačni izbornik Kirgistana, legendarni hrvatski reprezentativac i osvajač Kupa prvaka s beogradskom Crvenom zvezdom, u ekskluzivnom intervjuu za Flashscore prisjetio se igračkih dana i ispričao nekoliko zanimljivih anegdota.
Intervju je odrađen u dva dijela i prenosimo ga u cijelosti:
Roberte, zašto ste prihvatili ulogu glavnog izbornika Kirgistana? Što vas je uvjerilo i koje biste promjene prvo željeli napraviti?
"Prije svega, još uvijek uživam u radu i nogomet je moj život. Nakon boravka u Crnoj Gori, dobio sam ponudu iz Kirgistana. Posjetio sam zemlju, pogledao objekte i njihove ideje. Žele napredovati, žele nešto drugačije. Sljedeće godine smo na Azijskom kupu. To je kao Europsko prvenstvo. Prihvatio sam ponudu i sada sam izbornik Kirgistana."
Kako ste doživjeli momčad?
"Ima puno mladih igrača. To je vrlo ponosna reprezentacija. Oni koji su tamo su profesionalci. Možda su nam trojica ili četvorica iz U21 reprezentacije zapela za oko. Vidjet ćemo možemo li učiniti više i poboljšati se u svakom području."
Roberte, razgovarajmo o Crvenoj zvezdi Beograd. Ako netko spomene Crvenu zvezdu 1991., što vam pada na pamet?
"1991. Za sve nas koji smo bili tamo, to budi toliko uspomena. Momčad s puno kvalitete, momčad iz bivše Jugoslavije, s igračima odasvud. Proveo sam tamo četiri godine i imam prekrasne uspomene. Igrao sam tamo, možda je to bilo moje najbolje razdoblje u nogometu, a Crvena zvezda je s nama postigla svoj najveći rezultat - osvajanje Lige prvaka je nešto ogromno, stvarno masovno."
Vjerujete li da Crvena zvezda može ponovno osvojiti Ligu prvaka?
„Momčad se razvila. Ali ne toliko financijski. Razlika u usporedbi s engleskim ili španjolskim momčadima je ogromna. Ne mislim da Crvena zvezda ili bilo koja momčad iz regije može učiniti nešto slično. Engleski, španjolski i njemački klubovi ulažu velika sredstva i potpisuju najbolje igrače. U moje vrijeme, mogla su igrati samo tri stranca. Sada je to potpuno drugačije.“
Što potpisivanje Marca Arnautovića znači za ligu, a posebno za Crvenu zvezdu, po vašem mišljenju?
„Crvena zvezda je prošla kroz različite faze: dobra vremena 1990-ih, zatim neke nedosljednosti. Sada su se vratili u Ligu prvaka. Kada igrate u Ligi prvaka, novac dolazi. Arnautović je definitivno netko poseban, dolazi u Crvenu zvezdu nakon Intera, gdje je igrao za Austriju i pomogao im da se kvalificiraju za Svjetsko prvenstvo.
„On puno doprinosi momčadi.“ Mislim da još nije pokazao najbolje što može, jer Arnautović može dati puno više - on je sjajan igrač, može ponuditi puno više nego što je do sada pokazao, ali puno znači Crvenoj zvezdi i navijačima."
Nakon vremena provedenog u Crvenoj zvezdi, pridružili ste se Real Madridu s velikim očekivanjima. Što vam se najviše istaknulo? Intenzitet, medijski pritisak, hijerarhija u svlačionici? Čega se najbolje sjećaš iz tog vremena?
„Došao sam nakon ere 'Quinta del Buitre'. Hagi, Hugo Sanchez i ja bili smo tamo. U svojoj prvoj godini u Real Madridu imao sam puno problema s ozljedama. 1991. svi su htjeli potpisati Roberta Prosinečkog, a ja sam htio otići u Real Madrid. To je bila najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi."
„Ali znate, u to vrijeme sam također imao puno ozljeda. Ne znam ni zašto, ali kada ljudi počnu govoriti da si od stakla, ne igraš godinu dana, stalno si ozlijeđen, a to stvara veliki pritisak. Bio je i rat u mojoj zemlji."
„Moja obitelj je bila u Zagrebu i, naravno, brinuo sam se zbog svega što se događa. Ne tražim izgovore; tako je jednostavno bilo. Život ide dalje, proveo sam tri godine u Real Madridu i malo sam više merengue od Barce, čak i danas, jer je to stvarno bio moj najbolji klub.“
Mislite li da bi vaša karijera bila drugačija da ste danas potpisali za Real Madrid?
„Ne znam. Jako sam zadovoljan svojom karijerom. Možda nisam dao sve od sebe, ali jedan sam od rijetkih koji je igrao za oba vrhunska kluba i imao sam sreće biti u Real Madridu i Barceloni, jer to svi znaju."
„Vrlo malo igrača može reći isto. Ne znam bi li danas bilo drugačije, sigurno da nisam imao toliko ozljeda, puno bi se toga promijenilo. Da, nema sumnje. Također mislimo da je sada medicinski odjel na drugoj razini, vjerojatno bi bilo malo drugačije, ali takav je život."
Vođenje svlačionice poput one u Real Madridu mora biti komplicirano. Htio sam vas pitati o bivšem suigraču i sadašnjem treneru, Luisu Enriqueu. Kakav je bio iz dana u dan?
"Luis Enrique oduvijek je imao osobnost, a igrao sam s njim tri godine u Real Madridu. Bio je igrač koji je došao iz Gijona, s puno karaktera, vrijedan, i mogao je igrati bilo gdje - bek, ofenzivni vezni ili u centru. Luis je bio izvrstan suigrač. Sada je s Paris Saint-Germainom osvojio Ligu prvaka. Imao je nevjerojatnu sezonu - osvojio je sve. On je osoba puna energije, sjajan dečko."
Pokazao je zanimljive kvalitete. Vođstvo, iskrenost, samopouzdanje. Je li već imao te osobine kao igrač?
"Da, za mene je imao. Gledajte, ne želim pričati o tome što je radio u Barceloni; i oni su igrali impresivno, zar ne? I imao je nevjerojatne rezultate. Tiki-taka, njegova Barcelona nije bila samo tiki-taka. S Cruyffom su prvi put osvojili Ligu prvaka, naslove prvaka, i tu je sve počelo.
„Zatim su Guardiola i Luis Enrique modernizirali ovaj stil igre, ali potrebni su vam pravi igrači da biste igrali ovakav nogomet. Nije lako igrati 4-3-3 ako nemate igrače, ako nemate nekoga tko može držati loptu ili ofenzivne vezne igrače poput Laminea. Za ovaj nogomet potrebni su vam igrači, poput onih koji su trenirani u La Masiji.“
Spomenuli ste Johana Cruyffa. Koja je bila najveća lekcija koju ste naučili od njega tijekom vašeg vremena u Barceloni?
„On me je doveo. Cruyff je za mene definitivno najbolji trener. Drugačiji je od svih ostalih, zar ne? Prvo, kao igrač, nema potrebe ni pričati o tome. Bio je izvanredan igrač za nizozemsku reprezentaciju."
„Zatim, u Barceloni je Ajax nešto posebno. Johan je imao svoj put. Johan je stvorio stil nogometa koji dijeli mišljenja - ili ti se sviđa ili ne - ali za mene je najbolji nogomet onaj u kojem držiš loptu."
Bio je opsjednut detaljima...
"Bio je čovjek koji je obraćao pažnju na detalje. Ako igraš na krilu, imaš formaciju 1 na 1, moraš centrira. Uđi u kazneni prostor i tamo imaš više slobode. Na treningu je lopta uvijek bila prisutna; gledali smo puno videa. Analizirali smo gdje smo griješili i gdje bismo se mogli poboljšati. Johan Cruyff je imao impresivan autoritet."
Guardiolu ste vidjeli kao igrača, a sada kao trenera.
"Nije bio baš brz, što se tiče brzine, ali njegov um... Bio je vrlo pametan, prvi dodir... Bio je vrlo inteligentan, baš kao i sada kao trener. Johan je često zvao Pepa da gleda videa."