Na današnji dan, 21. kolovoza 2004. godine, zauvijek nas je napustio Stjepan Spajić, poznatiji svima kao Rođo – karizmatični predsjednik NK Hrvatski dragovoljac, poduzetnik i čovjek iz naroda koji je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom nogometu.
Rođo je postao simbol HNL-a, njegov stil, često kontroverzan, ali srdačan i duhovit bio je neposredan i svima drag. Spajić je bio nepresušan izvor anegdota i legendi, a dan-danas na spomen legendarnog Rođe ljudi pričaju sa sjetom u oku.
''Kako je bilo u Beogradu? Cijeli stadion je navijao za nas''
Bio je jedan od rijetkih Hrvata koji se vlastitim automobilom sa zagrebačkim registracijskim oznakama 1997. uputio u Beograd, na utakmicu između Partizana i tadašnje Croatije.
''Odlično, cijeli stadion je navijao za nas!'' odgovorio je na pitanje kako se osjećao dok je stadion u Beogradu skandirao ''Ustaše, Ustaše''.
Njegov BMW bio je prepoznatljiv po zagrebačkim ulicama sa svojim registarskim oznakama ZG 500 UU.
Njegove legendarne emisije s Knjazom, gostovanje s generalom Rojsom kod Petra Vlahova u ranim danima Nove TV, epsko gostovanje kod Malnara sa Silvijem Marićem... i dan-danas se često zavrti na YouTubeu.
''Ne vole svi Jugoslaviju, ima ljudi koji vole i Hrvatsku...''
Britka jezika i otvorenog srca, Spajić je svašta znao ''ispalit'', ali svog Dragovoljca i Hrvatsku je volio više od ičega.
''Neće Dragovoljac propast što ste ga vi svi skupa izbacili iz hrvatske lige, Dragovoljac će živjeti dalje jer ipak ima ljudi koji vole Dragovoljac, ne vole svi Jugoslaviju, ima ljudi koji vole i Hrvatsku znate ali vrlo malo'', kazao je nakon ispadanja u 2. HNL.
Bivši igrači s osmijehom na licu sjete se Rođinih smicalica i izjava, tako je nedavno Srđan Lakić, bivši igrač Dragovoljca, ispričao Rođinu doskočicu kad je Lakić doveo svoju atraktivnu djevojku na stadion, Rođo mu je duhovito dobacio:
''Lakiću, mi se danas svi igramo s jednom loptom... jedino ti s njih dvije'', cijela tribina prasnula je u smijeh.
Svaka njegova izjava nosila je šarm, neposrednost i dašak nerijetko narodnog humora, a te su priče i danas prisutne u sjećanju navijača i nogometnih zaljubljenika. Rođo je bio više od predsjednika kluba – bio je simbol jednog vremena hrvatskog nogometa, čovjek čija je neposrednost osvajala ljude.