Nakon što je nekoliko dana prije glavom udario u zid za vrijeme utakmice između Zadra i Cibalije, na današnji dan prije 12 godina u bolnici je bitku za život izgubio Hrvoje Ćustić. Hrvatska je tako vjerojatno raritet u svijetu, jer je jedina žrtva domaćih stadiona nogometaš, a ne navijač.
Tog 28. ožujka Hrvoje je glavom udario u betonsku ogradu na Stanovima. Borio se za jednu loptu s nogometašem Cibalije Tomislavom Jurićem i u 2. minuti susreta doživio smrtonosnu ozljedu glave.
Hrvoje je zaradio nagnječenje mozga i frakturu lubanje. Iste večeri hitno je operiran u zadarskoj bolnici, a prvi dani koje je proveo u induciranoj komi upućivali su na oporavak.
Međutim, stanje se pogoršalo 2. travnja navečer, praćeno povišenom temperaturom. Nastupila je moždana smrt, a sutradan ujutro Ćustić (25) preminuo je i smrt je službeno proglašena 3. travnja u 11:51.
Tog dana bez najboljeg prijatelja iz djetinjstva ostao je Danijel Subašić. Upravo je on ispucao loptu za koju se Hrvoje borio u toj nesretnoj 2. minuti, a Suba se svog brata, kako ga zove, sjeti na svakoj utakmici, noseći majicu s njegovim likom ispod dresa.
Ćustićevu smrt istraživalo je i Državno odvjetništvo, pokrenuta je i istraga, no za tragediju nije odgovarao nitko. On ostaje u vječnom sjećanju svog Zadra i Tornada, te brojnih nogometnih fanova diljem Hrvatske.
Ćustić je bio dijete Zadra, gdje je i rođen 21. listopada 1983. godine. Kratko vrijeme u kadetskom uzrastu proveo je u Hajduku, iz kojega se vratio u matični klub. Kasnije je s Marijom Mandžukićem igrao u Zagrebu, potom nastupao za Međimurje, pa je uslijedio novi povratak kući u Zadar. Bio je i mladi hrvatski reprezentativac, uz Luku Modrića, Vedrana Ćorluku i Eduarda da Silvu.
Kao sjećanje na Hrvoja ostaje i pjesma ''Dvanaesti anđeo'', nažalost također pokojnog Zadranina Romea Santinija, oca nogometaša Ivana…
"Sva dica sa Stanova pamtit će Hrvoja
i srce ratnika
što sebe je za poklon da...
Ali samo ću vidjeti ja uz 11 lavova
12. anđela što bdije nad njima..."