Predsjednik Vlade Andrej Plenković u Varaždinu je prokomentirao izbore za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Nogometnim žargonom rečeno, Plenković se odlučio uključiti u utakmicu dvije minuta prije njezina kraja, i to pri rezultatu 5:0 za momčad Davora Šukera.
Premijer je ostavio mlaki dojam da želi ako ne promjene na vrhu, onda barem u radu HNS-a. Iako se poslužio klasičnim političkim rječnikom, po principu puno govorim, malo kažem, između redova je ipak kritizirao HNS, ponajprije izborni proces. Nije bogzna što, ali je ipak kritika.
Plenković prekasno progovorio
Međutim, što god sada rekao premijer, čini se da je prekasno progovorio, namjerno ili slučajno, nije ni važno. Ne možemo se oteti dojmu da je čekao da ekipa iz HNS-a odradi stvar na terenu, a onda da se uključi u priču kada je već sve zapravo riješeno.
Jer, s terena stižu vijesti da je Šuker prikupio 14 potpisa županijskih saveza, podsjećamo da mu treba 13 da bi sigurno izbacio Darija Šimića iz utrke i bio jedini kandidat na Izbornoj skupštini 22. prosinca.
Stara poslovica kaže: ne treba slušati što političari govore nego što rade. Ne treba se previše obazirati na riječi, nego treba gledati djela. A što su čelni ljudi HDZ-a učinili da dođe do promjena u HNS-u? Ne vidimo baš da su se pretrgli. Priče da ne mogu utjecati na procese u HNS-u prilično su prozirne. Svi znamo koja stranka drži ključne pozicije u tijelima HNS-a.
HDZ godinama drma HNS-om
HDZ je u HNS-u puno nadmoćniji u odnosu na ostale stranke nego što je to slučaj u Saboru. HDZ-ovi ljudi čvrsto drže uzde HNS-a od stvaranja Hrvatske i samo naivci mogu povjerovati da ih žele tako lako ispustiti iz ruku. Glavni konkurenti na čelu s SDP-om čekaju šansu da uskoče, ali do sada je nisu dočekali. Brana je prevelika.
Zamislimo na trenutak da vrh HDZ-a doista iskreno želi promjene u HNS-u. Kolika je šansa da bi hadezeovci u Izvršnom odboru išli protiv mišljenja premijera i gotovo plebiscitno podržali Šukera? Znamo gdje živimo, ni francuske sobarice ne bi povjerovale da bi se dužnosnici HDZ-a usudili ići protiv odluka vrha stranke i da bi forsirali svoju volju.
Znamo kako takvi prolaze ne samo u HDZ-u nego u svim jačim hrvatskim strankama. Tko razmišlja svojom glavom i javno izrazi mišljenje koje je u suprotnosti s odlukama vrha stranke, taj neće stići daleko. Pa oni koji su se probili u politici uglavnom su to napravili tako što poslušno klimali glavama i ulizivali se šefovima. Barem to nije upitno, svi vidimo da je to tako.
Prozirna taktika
Plenković i vrh HDZ-a možda nisu izravno podržali Šukera i čelne ljude HNS-a, ali očito nisu bili ni protiv njih, što je ovima bio jasan znak da mogu nastaviti po starom. A zašto onda premijer ili prije njega predsjednica povremeno izađu u javnost s izjavama po kojima neki slučajni ili naivni promatrač može naslutiti da iskreno traže promjene u HNS-u?
Ne treba biti Einstein da bi se dokučila taktika političara. Jedno pričaj, drugo radi i nadaj se da će narod, čitaj glasači, „progutati“ udicu. Budući da su čelnici HNS-a uglavnom omraženi u javnosti, što zorno svjedoči govori i posljednja anketa Nove TV, političari žele ostaviti dojam da su uz šire mase.
Stoga javno drže čelne ljude HNS-a na distanci, a što rade privatno i kakvo im je zapravo mišljenje ponekad procuri u javnost, ali uglavnom samo oni znaju. Mogu oni milijun puta dati sugestivne izjave po kojima se može naslutiti da traže promjene, ali ključno je što rade i kakve potezu vuku. Ne samo po pitanju HNS-a, to vrijedi na svim razinama.
Ako laže koza, ne laže rog. Informacije s više strana govore da je Šuker uz čvrstu pomoć HNS-ovih hadezeovaca prikupio dovoljno potpisa ne samo da pobijedi Šimića nego da mu ne dopusti ni dolazak do Izborne skupštine.
Zašto bi HDZ išta mijenjao?
Na kraju si postavimo logično pitanje: zašto bi HDZ išta mijenjao u HNS-u kada tako i tako pobjeđuje na izborima? Ako nije mijenjao politiku prema HNS-u prije parlamentarnih izbora, ako je i tada prošla taktika davanja obećavajućih izjava prije izbora, sjetimo se predsjednice, a u stvarnosti nije ništa bitno napravljeno, zašto bi sada nešto mijenjali kada nema izbora ni ozbiljnijeg političkog podražaja?
Zašto bi išta mijenjali ako takvom taktikom pobjeđuju na izborima čak i u Splitu, epicentru pobune protiv vrhuške HNS-a? Tako imate naoko kontradiktornu situaciju da su splitski hadezeovci oštro protiv Šukera, odnosno ostavljaju takav dojam (zaboga milog pa nisu glupi da u Splitu javno podržavaju Šukera i HNS), a u isto vrijeme hadezeovci vedre i oblače u Izvršnim odboru HNS-a i glavni su zaštitnici i potpora tom istom Šukeru.
I sve to bez problema prolazi, parlamentarni izbori to jasno govore. Treba li biti odveć inteligentan da bi se shvatilo o čemu se tu radi?