Bit će to peti okršaj Zagrepčana i Riječana ove sezone. Četiri puta sastajali su se u prvenstvu, Rijeka je još uvijek bez pobjede, a Modri ih imaju tri. Hoće li večeras proraditi zakon velikih brojeva, pa će Riječani možda konačno pobijediti, ili će im opet zadrhtati koljena na spomen i viđenje plave boje?
Teško je decidirano odgovoriti na ovo pitanje, ali činjenica je da je Dinamo favorit, pogotovo u Maksimiru. Koeficijenti na kladionicama to zorno govore. Na pobjedu Dinama je 1,80, a na pobjedu Rijeke 5,50.
Treba imati u vidu da se igraju dvije utakmice i da vrijedi pravilo gola u gostima, tako da će se konačni pobjednik tražiti tek na Rujevici, no jasno da bi Dinamo napravio velik posao ako bi razmontirao Rijeku već u Maksimiru. Ako Modri u prvoj utakmici steknu prednost od dva-tri gola, teško da bi Rijeka to mogla nadoknaditi u uzvratu, pogotovo ako uzmemo u obzir da Riječani tradicionalno jako teško pobjeđuju Dinamo, a kamoli da moraju nadoknaditi minus od, recimo, dva gola.
Dinamo favorit
Poanta je priče da Rijeka najvjerojatnije neće dobro proći ako se previše osloni na to da se uzvrat igra na njezinu terenu. Imala je Rijeka meč-loptu i u nedavnom prvenstvenom okršaju na svom travnjaku, pa se pokazalo da je nije iskoristila. Pala je pod pritiskom kao mnogo puta dosad u sudarima s Dinamom.
Uostalom, kako bi proljetna utrka mogla završiti, moglo se nazreti već na onoj maksimirskoj utakmici kada su Riječani na svoj već klasičan način praktički poklonili Modrima pobjedu u posljednjim sekundama. Ta kardinalna pogreška bila je odveć simbolična i simptomatična da nas sve skupa nije mogla promašiti pomisao kako će odigrati ključnu rolu u utrci za naslov prvaka.
Rijeka se došla braniti u Maksimir, igrala je odveć ukočeno i defanzivno, puno povučenije nego što inače igra pod vodstvom Željka Sopića. Ukratko, došla je igrati na bod i takav pristup platila je na tragičan način. Ako su Riječani trebali išta naučili na utakmicama s Dinamom ove sezone, da ne idemo u dalju prošlost, onda jest to da joj se kalkulantski pristup ne isplati.
Jesu li Riječani izvukli pouke?
Nije joj se isplatio ni pod vodstvom današnjeg trenera Dinama Sergeja Jakirovića, koji je sjedio na klupi Rijeke u prvoj međusobnoj utakmici ove sezone, a ni pod Sopićevim dirigentskom palicom koju je preuzeo upravo od Jakirovića. I jedan i drugi postavili su bojažljivu, odveć obranašku igru i nisu uspjeli izbjeći poraz, što samo govori da kompleks Rijeke prema Dinamu ima puno dublju pozadinu od puke činjenice tko sjedi na njezinoj klupi.
Raspleti su u velikom broju slučajeva bili slični, bez obzira na to tko sjedio na klupi ili špartao na travnjaku. Jedina je konstanta da se Rijeka manje-više uvijek uplaši Modrih. Na teško objašnjiv način njezinim igračima u pravilu zaklecaju koljena pred Dinamom.
Dakle, logično je zaključiti da bi Rijeka trebala nešto promijeniti u svom maksimirskom pristupu. Znate onu definiciju ludosti: ako stalno ponavljate iste pogreške i očekujte drukčije rezultate… To drukčije mogla bi biti puno otvorenija igra, hrabriji gard, frajerski pristup, pa što bude. Nit vodilja moglo bi biti prvo poluvrijeme, pa i veći dio nedavnog okršaja na Rujevici. Rijeka opet nije uspjela, ni takav pristup nije joj donio pobjedu, ali barem je junački pala.
No guts, no glory
Kada se pogleda tijek cijele utakmice, činjenica je da je na baš tom derbiju bila najbliža pobjedi protiv Dinama. Rijeka je po igri, realno, zaslužila puno više, no nogomet je takav, rezultat ne mora biti vjeran prikaz događanja na terenu. Ne ocjenjuje se umjetnički dojam ili broj udaraca na vrata, već broj golova. Međutim, jasan je zaključak: ustraje li Rijeka u takvom pristupu, prije ili kasnije će joj se isplatiti. Možda prije, a ne kasnije ako bude još hrabrija. No guts, no glory, rekli bi Ameri.
Pitanje je bi li Rijeka napala Dinamo da nije bila pod imperativom pobjede? Bi li opet kalkulirala da joj je remi bio dovoljan? To nikada nećemo znati, ali ovaj put dojam je bio puno bolji nego u prethodnim okršajima s Modrima.
To bi trebalo značiti da su Sopić i njegov stručni stožer izvukli pouke, barem je to logično zaključiti. Ako nisu previše naučili na tuđim pogreškama, onda su valjda na svojima. Kako treba igrati protiv Dinama, ove sezone već su pokazali Sparta i PAOK, koji su se postavili izrazito napadački u uzvratnim okršajima.
Labrović ionako nije u bajnoj formi
Svim snagama pritisnuli su Modre od prve minute, igrali su va banque i to im se višestruko isplatilo. E, sad, ima li Rijeka igrače i momčad te kvalitete, to je već drugo pitanje. I Sparta i PAOK vjerojatno su bolji od Rijeke, no čini se da razlika u kvaliteti nije baš tako velika.
Kada se sve zbroji i oduzme, kada se uključi logika i nogometna pronicljivost, može se zaključiti da Sopić neće u bitnom mijenjati koncepciju, pa ni postavu iz posljednjeg derbija. Promjene će sigurno biti na vratima. Martin Zlomislić tradicionalno dobiva šanse u Kupu, pa to i nije iznenađenje.
Ako ćemo iskreno, Nediljko Labrović u posljednje vrijeme ionako nije u nekoj velikoj formi. Ni protiv Dinama, a ni prije toga protiv Lokomotive, pa ni protiv Varaždina nije baš briljirao, najblaže rečeno. Moguće je i da Janković uskoči umjesto Hodže te da Galešić zaigra umjesto Mitrovića u zadnjem redu. Ako Sopić odluči napasti, tehnički potentniji i na pasu mekši Galešić čini se izglednijom opcijom.
Kako god, da bi igrao napadački, da bi igrao visoki presing, da bi pritisnuo Modre, Sopić u momčadi mora imati napadača koji je u stanju to odigrati. Iako je to možda iznenađujuće u odnosu na većinu medijskih najava, vjerojatnijim mi se čini da će Rijeka opet krenuti u špicu s puno pokretljivijim i trkački potentnijim Franjom Ivanovićem nego sa statičnijim Mirkom Marićem ili Obregonom.
Ivanović u špicu logičnije rješenje
Iako nije postigao pogodak na Rujevici, Ivanović je u fizičko-taktičkom smislu napravio velik posao. Dugo je izdržao trčati kao pobjesnjeli mustang, konstantno je pritiskao zadnji red Modrih i trošio se maksimalno, što ga je vjerojatno omelo da bude koncentriraniji u završnici napadačkih akcija, no dojam je da je Sopić bio vrlo zadovoljan njegovom partijom, pa mi se čini logičnijim da i ovaj put krene s njim od prve minute. Teško je decidirano reći, vidjet ćemo.
Što se tiče Dinama i sastava koji bi mogao izvesti Jakirović, tu možda ima više nedoumica, iako to na prvu ne zvuči baš logično. Štoviše, izgleda kontradiktorno. Lakonski bi se moglo zaključiti da je Jakirović našao dobitnu kombinaciju i nema razloga za bilo kakve, a kamoli ozbiljnije rošade. Međutim, Dinamo, ruku na srce, nije izgledao bajno ni protiv Rijeke, a ni protiv Osijeka. Pobijedio je više snagom volje i autoriteta nego nekom kvalitetnom igrom.
Jakirović sprema iznenađenja!?
Jakirović je u obje utakmice mijenjao početnu formaciju 3-5-2, s kojom je odigrao završnicu sezone i trasirao put ka naslovu prvaka. Drugi dio obiju utakmica Dinamo je odigrao s četvoricom u zadnjoj liniji. To bi moglo sugerirati da će nešto mijenjati, pogotovo jer Ristovski nije baš u bajnoj formi i možda bi se mogao preseliti na klupu ili prijeći na mjesto stopera.
S druge strane, nepisano je pravilo da se ne mijenja postava koja pobjeđuje. E, sad, je li Jakirović zaključio da je stigao trenutak da se nešto promijeni i iznenadi suparnika, možemo samo spekulirati. Lako moguće.
Moguće postave:
DINAMO (3-4-1-2): Nevistić - Bernauer, Theophile-Catherine, Ristovski - Pierre-Gabriel, Mišić, Sučić, Vidović - Baturina - Petković, Kulenović.
DINAMO (4-2-3-1): Nevistić – Ogiwara, Theophile-Catherine, Bernauer (Ristovski), Pierre-Gabriel – Mišić, Sučić – Kaneko (Špikić), Baturina, Vidović – Petković.
RIJEKA (4-1-4-1): Zlomislić - Smolčić, Radeljić, Galešić (Mitrović), Goda - Selahi - Pašalić, Fruk, Hodža (Janković), Pjaca - Ivanović.