Zagrebački Dinamo je visokom pobjedom (4:1) nad Steauom u 7. kolu Europske lige došao na milimetar od plasmana u drugi krug natjecanja. U zadnjem kolu moralo bi se puno toga poklopiti da Modri završe ispod crte, no pušemo i na hladno jer znamo što im se dogodilo prošle sezone u Ligi prvaka. Europska nesreća, valjda, neće ostati u Maksimiru dulje od jedne sezone.
Na početku utakmice bio je to Dinamo kakvog bismo željeli češće gledati – goropadan i realizatorski raspoložen. Naravno, puno toga ovisi o suparniku; Steaua je daleko od svojih najblistavijih dana i ne može se mjeriti s momčadima iz najjačih liga, ali Modri su doista odigrali vrlo dobro i zasluženo upisali važnu pobjedu.
Opasan optimizam i oprezna euforija
Preriskantno je reći da je to najava trijumfalnog Dinamova proljeća, no svakako je dobar znak. Kada se tako odigra na otvaranju drugog dijela sezone, optimizam je logičan, no jasno je da treba pričekati s donošenjem konkretnijih zaključaka. S Modrima se nikad ne zna, već smo to naučili na početku sezone. Medijske panegirike nakon slične pobjede protiv Fenerbahçea pokazale su se pucnjem u prazno.
Uočene su stare boljke i protiv doista prosječne rumunjske momčadi. Modri i dalje primaju golove iz prvog opasnijeg napada ili udarca suparnika, zakompliciraju si sami situaciju iz ničega, no ovaj put to ih nije skupo stajalo.
Beljo junak večeri s dva pogotka
Kako god, Mario Kovačević može biti zadovoljan partijom svojih pulena. Ispunili su najave, ušli su u utakmicu agresivno i angažirano, s visokom presingom na zadnju liniju Rumunja i vrlo brzo ih prisilili na kapitulaciju. Dion Drena Beljo bio je dvostruki strijelac i logično je zaključiti da je junak utakmice.
Beljo je prekinuo europski post i najavio raspucano proljeće. Centarfori žive od golova, najbolji su kada zabijaju u nizovima, konstantno i temeljito. Vidjet ćemo hoće li nastaviti u istom ritmu, ali ima sve predispozicije.
Galešić – iz nužnog rješenja do iznenađenja
Cijela momčad Dinama odigrala je vrlo dobro, nije bilo lošeg mjesta, ali uz Belju ipak izdvajam još jedno ime – junaka iz sjene. Niko Galešić postaje sve bolje rješenje za mjesto desnog beka, iako je jasno da to nije njegova prirodna pozicija i zbog toga pobuđuje veću pažnju.
Galešić je ušao u udarnu momčad Dinama na mala vrata, kao prinudno rješenje nakon ozljede Morisa Valinčića i bolesti Matea Lisice te procjene Dinamove struke da Noa Mikić još uvijek ne zadovoljava zahtjeve seniorskog nogometa. Na kraju bi mogao postati, uvjetno rečeno, najugodnije iznenađenje – s obzirom na to da, ponavljam, nije bek.
Povratak u orbitu nakon pada u drugi plan
Galešić možda nije neki brzanac, ali tehnički je iznimno potkovan, razumije igru i pokazuje da je vrlo prilagodljiv različitim pozicijama i ulogama. Čini se da se vraća u orbitu nakon što je još proljetos ispao iz momčadi i jesenas završio na klupi, kao tek druga ili treća rezerva na mjestu središnjeg braniča.
Iz Rijeke je prošle zime došao kao veliko pojačanje, no nije sve teklo po njegovim željama. U Dinamu su drukčiji zahtjevi, veća su očekivanja, a dojam je da nije imao jednaku minutažu i povjerenje kao neki drugi igrači.
Prva asistencija kao najava boljih dana
Nije zaboravio igrati – pregled igre, udarac i pas su ostali, a ni centaršut nije za baciti. Zorno je to demonstrirao kod prvog gola kada je pogodio u čelo Bakrara, kojem nije bilo teško zabiti.
Dinamo je preskočio jednu važnu prepreku, a sada ga čeka druga, možda i važnija – gostovanje u Osijeku na otvorenju proljetnog dijela hrvatske lige. Ispit koji će pokazati je li momčad Marija Kovačevića preboljela dječje bolesti i zakopala jesenske oscilacije u duboku rupu.