Nema sumnja kako mnogi u Brazilu trenutačno razmišljaju o tome kakva je sreća za njihovu reprezentaciju da je Svjetsko prvenstvo prošireno na 48 momčadi, čime je čak šest momčadi iz CONEMBOL federacije dobilo priliku izravno se kvalificirati.
Naime, Brazil nakon 14 odigranih utakmica, od ukupno 18, drži tek četvrto mjesto s 21 bodom, do kojeg su došli sa samo šest pobjeda, tri neodlučena susreta i čak pet poraza.
Uvijek do sada SP bi im opasno visio
Šesto mjesto, koje do ovih kvalifikacija nije bilo dovoljno za plasirati se na SP (osim 2014., kad je Brazil bio domaćin), udaljeno im je samo jedan bod, a na njemu se trenutačno nalazi Kolumbija. Dvadeset i jedan bod, poput Brazila, ima treći Urugvaj i peti Paragvaj.
Srećom za njih, sedma Venezuela, koja zasad drži poziciju dodatnih kvalifikacija, ima 15 bodova.
Ni gol-razlika nije baš "brazilska", 20:16, odnosno Selecao po utakmici zabija 1,42 gola. Čisto za usporedbu, prije četiri godine kvalifikacije za SP u Katru završili su s 14 pobjeda i tri neodlučena susreta (uz otkazanu utakmicu protiv Argentine) te gol-razliku 40:5, a četiri godine ranije imali su 12-5-1 uz gol-razliku 41:11.
Očito je da u Brazilu nešto ne štima, a nije im pomogao ni neuspjeh u angažiranju Carla Ancelottija.
Samba je nestala, no nestala je i kvaliteta
U momčadi nema one klasične brazilske magije, nema kemije, jednostavno nema sambe, ali mnogi bi rekli da nema ni kvalitete.
Već neko vrijeme nemamo u Europi slučaj koji smo dugo gledali, da su Brazilci uglavnom među najboljim igračima velikih momčadi.
I dalje ih ima ogroman broj, u praktički svakoj ligi su najbrojniji stranci, ali ne u prvom planu. Izuzev Real Madrida, gdje je Vinicius Jr. i dalje vjerojatno najvažniji igrač.
On bi na papiru trebao biti i najvažniji igrač ove momčadi, a svakako je, uz trenutačno nedostupnog Neymara, i najveće ime. Da ne duljimo, idemo pogledati tko je to igrao u prvom sastavu, u porazu 4:1 kod Argentine.
Bento (Al-Nassr), Wesley (Flamengo), Marquinos (PSG), Murillo (Nottingham Forest), Arana (Atletico Mineiro) – Joelinton (Newcastle), Andre (Wolves) – Raphinha (Barcelona), Matheus Cunha (Wolves), Vinicius Jr. (Real Madrid) – Rodrygo (Real Madrid).
U prvom sastavu dva igrača iz 17. momčadi Premier lige?!
Vidimo da je to dvojac Reala, no Rodrygo je ove sezone malo pao u drugi plan. Tu je i sjajni Raphinha iz Barcelone, no gdje su druge zvijezde? U prvom sastavu nalaze se dva igrača iz Wolverhamptona, 17. momčadi Premier lige, a još jedan ušao je s klupe.
Igrača iz Brazilske lige bilo je i 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji. Da, bili su to golman Marcos, pa i nezamjenjivi Kleberson, ali ta momčad imala je Lucija, Cafua, Roberta Carlosa, Rivalda, Ronaldinha i Ronalda. I 1994. su Romario i Bebeto imali podršku.
Brazil danas ni blizu nema takve igrače.
Neki su ovog puta, naravno, nedostajali, u prvom planu Neymar. Nije bilo ni Allisona ili Edersona na golu, a Lucas Pacqueta ima nešto ozbiljnije probleme. Nije bilo Brune Guimaraesa iz Newcastlea, koji bi vjerojatno igrao umjesto suigrača Joelintona, kao ni dvaju Arsenalovih Gabriela. No, opet, gdje je to od Brazila kakvog pamtimo?
Nogomet je postao drugačija igra
Je li se nogomet promijenio toliko da brazilski stil igre više ne prolazi? Vrlo lako moguće, danas se igra s manje vica, a to je nešto u duhu Brazilaca i što će teško iskorijeniti, no neki igrači sjajni na tom polju, poput Raphinhe, sjajno su se prilagodili potrebama današnjeg nogometa. No, takvih je Brazilaca premalo.
Čak i onaj Endrick, o kojem se toliko pričalo, a na ovoj utakmici u igru je ušao s klupe, još je u procesu prilagodbe otkako je stigao u Real. Jednostavno, Brazil više nije ono što je bio i to je jasno.
Pored svega toga, nakon osvajanja titule 2002. godine, Brazil je na četiri od pet prvenstava eliminiran u četvrtfinalu, dok su kod kuće bili četvrti, ali to bi zbog polufinalne blamaže najradije zaboravili.
Uostalom, lako je otići unatrag i pogledati za koje su klubove igrali reprezentativci Brazila na nekim ranijim prvenstvima, a gdje su danas? Novo vrijeme, novi nogomet i novi Brazil, koji više jednostavno ne treba smatrati glavnim favoritom svakog prvenstva. Godine 2002., kad su uzeli posljednji naslov, jedan dio današnje reprezentacije nije se ni rodio.