Krenuvši iz rodne Koprivnice, preko mlađih kategorija Varaždina i Bjelovara, kadeta i juniora Rijeke pa do Hajduka kojem je i pristupio kao junior. Zatim preko Rudeša, njemačkog Hoffenheima, američkog Cincinnatija, ciparskog Pafosa, Domžala, njemačkog Wehena te korejskog Gangwona stigao je Franko Kovačević ovog ljeta u Celje.
I onda, u trenutnu najboljoj slovenskoj momčadi, pod vodstvom Alberta Riere, bivšeg krilnog napadača Liverpoola, postigao je 20 pogodaka u 16 utakmica. I to nakon što je u dosadašnjoj karijeri, u 171 nastupu, zabio 32.
Nesmiljeno trpao kao klinac, Hajduku to nije promaklo
Što se dogodilo i kako je ovaj 26-godišnjak, nakon proljetnog jednog pogotka u 12 utakmica korejske lige, došao do statusa hit napadača Europe, zapravo najefkasnijeg nogometaša starog kontinenta? Teško je pronaći taj odgovor, ali znamo da veliki dio zasluga svakako možemo pripisati Rieri, nogometu koji preferira i ulozi koju je Kovačeviću namijenio.
No, vratimo se na njegovu HNL priču, gdje je u par godina promijenio čak pet klubova, gledajući od mlađih kategorija.
Za pionire Bjelovara zabio je u dvije sezone 52 pogotka, a nakon 11 kadetskih slijedila je selidba u Rijeku, gdje odmah u 27 utakmica zabija 22 pogotka. Nakon šest pogodaka u četiri juniorska nastupa, 1. srpnja 2017. slijedi selidba u Hajduk, a tamo odmah počinje trenirati paralelno s prvom momčadi te umjesto u juniorima nastupa za Hajduk II.
U Hajduku je bio u rukama četiri trenera
Za prvu momčad Hajduka debitirao je 24. kolovoza 2017. godine na Poljudu protiv Evertona, dobivši priliku pet minuta prije kraja. Samo par dana ranije navršio je 18 godina. Zaigrao je mjesec dana kasnije u Oriovcu, na utakmici Kupa protiv Oriolika. Trener koji mu je priuštio debi i drugi nastup bio je Joan Carillo.
Idući nastup čekao je šest mjeseci, kad je kod Željka Kopića nastupio u tri utakmice za redom. U prvenstvu je dva susreta započeo te dobio po 60 minuta, a zaigrao je i u polufinalu Kupa protiv Lokomotive. Do kraja sezone nastupio je još dvaput, tako da je kod Kopića ukupno upisao pet nastupa.
U jesenskom dijelu sezonu 2018./19. nastupio je u dva susreta Kupa te jednom prvenstvom pod vodstvom trenera Zorana Vulića, dok ga je Siniša Oreščanin imao u kadru, no nijednom ga nije uvrstio u momčad.
Kovačević je tako napustio Hajduk u veljači 2019., odlaskom na posudbu u Rudeš, gdje u 13 utakmica nije uspio postići pogodak. Prošao je kroz ruke četiri trenera Hajduka, nijednom se nije uspio nametnuti ili mu niti jedan nije dao pravu priliku, ovisi s koje strane gledate.
Preko tri kontinenta do pronalaksa sebe u Sloveniji
Uslijedio je put u njemački Hoffenheim, gdje je odigrao osam utakmica u četvrtoj ligi za njihovu drugu momčad, postigavši pet pogodaka. Nije ništa napravio niti na posudbu u američki MLS (četiri utakmice), a na novoj posudbi, u ciparskom Pafosu, postigao je tek jedan pogodak u 28 utakmica. Ništa nije govorilo u prilog tome da je Hajduk možda pogriješio. Kovačević i kad je negdje igrao, zabijao nije.
Prodadio je u sezonu 2022./23., kad je na posudbi u Domžalama postigao 14 pogodaka u 33 nastupa, pokazavši da mu slovenska liga očito odgovora. Ipak, u nju se vratio tek nakon još dvije neuspješne epizode. Nakon četiri pogotka u 25 nastupa za njemačkog drugoligaša Wehen te nakon pet pogodaka u 27 korejskih nastupa.
I onda je ove sezone u Celju napravio nešto što nakon cijele dosadašnje karijere nitko ne bi očekivao. Eksplodirao je, zabija kao na traci i na sve moguće načine. U nešto više od dva mjeseca zabio je više pogodaka nego u ostatku karijere, izuzev Domžalea.
Dokad će to tako, nitko ne može znati, ali svakako je zanimljivo vidjeti jednu ovakvu priču, gdje je praktički potrebno proputovati pola svijeta da se na kraju nađeš relativno blizu kuće i kreneš raditi ono što si u mlađim kategorijama itekako najavljivao da si sposoban.
Svaka čast Franko, neka se tako nastavi!