Kristijan Lovrić za gol.hr: "Nisam još napravio ono zbog čega sam doveden, želim ovim ljudima donijeti trofej"

Početkom proljetne HNL polusezone napunit će se dvije godine otkako je Kristijan Lovrić došao u NK Osijek, kao najvrjednije pojačanje u povijesti slavonskog prvoligaša.

Dobio je takav i doček ispod zapadne tribine sad već mitskog Gradskog vrta te je sve bilo spremno za lov na titulu prvaka, zajedno s momčadi koju je u tom trenutku vodio Nenad Bjelica.

Dolazak kao iz bajke, ali bajka je brzo postala triler

Nažalost, ono što na papiru izgleda sjajno, u zbilji je odrađeno potpuno suprotno. Kraj proljeća sezone 2021./22. bio je za zaborav, a niti Lovrićeva forma nije bila niti blizu onoj kakva je bila u Gorici te kakva ga je naposljetku u Osijek prodala.

Ove sezone Kristijan se traži i varira između partija koje podsjećaju na one njegove najbolje, ali i onih podosta slabijih. Najviše ipak pate brojke, a to je ono što se od njega najviše očekuje. Golovi i asistencije.

Pred nastavak ove polusezone, o svemu tome je porazgovarao u intervjuu za gol.hr. A nije bilo druge nego krenuti prisjećanjem na veljaču prošle godine i onaj spektakularni doček, kakav Osijek po pitanju nekog igrača dotad nije doživio.

"Nakon skoro dvije godine htio bih još jednom zahvaliti svima koji su to priredili. To je jednostavno doživljaj koji se događa jednom ili nijednom u životu. Za mene je to, poslije rođenja kćerkice, najljepši dan u životu. Uisitnu je bilo nezamislivo izaći pred toliki broj ljudi. S druge strane, malo mi je to stvorilo veću odgovornost nego što sam očekivao. Znao sam da su očekivanja velika i u svoj želji da se dokažem te pokažem da sam to zaslužio, nisam pružao rezultate kakvi su se od mene očekivali. To je bio jedan prekrasan trenutak, ali i veliki teret, velika odgovornost s kojom se nisam dobro nosio. Za sve ostalo, još jednom svima hvala jer to je nešto što ću pamtiti dok sam živ", rekao je Kristijan za početak.

Prilog o Lovrićevom dočeku u Osijeku

Gubitak titule, lošije partije pa ozljeda

Doveden je kao pojačanje u borbi za titulu, no ona je na kraju ostala deset bodova daleko. U klub ušao nemir, koji se vidio na rezultatima. Zapravo, kad je prvo mjesto izgubljeno, više se nisu uspjeli vratiti u borbu za njega, što je na kraju čak rezultiralo padom na treće mjesto. Niti Kristijan nije odradio ono što se od njega u takvoj situaciji očekivalo.

"Dosta teško smo to sve podnosili, ali ja ću reći u svoje ime. Bilo je teško jer te godine smo došli Mijo Caktaš, Kristijan Fućak i ja, uz dečke koji su već prije bili tu. Stvorila se jedna fenomenalna ekipa s puno kvalitete i trenerom Bjelicom. Svi smo očekivali puno više, jednostavno ne znamo ni dan danas gdje se dogodio taj pad. Mislim da smo bili jako blizu onome što smo htjeli, što cijeli grad i klub žele, ali nismo to uspjeli napraviti", s tugom u glasu je rekao, nastavivši:

"Naravno da se onda u vas uvuče nesigurnost i sve ostalo što ne bi trebalo. Ali, to je tako, to je sport, trebamo gledati naprijed. Smatrali smo da zaslužujemo više od toga što smo napravili. Težak je to period. Nakon što nismo uspjeli osvojiti titulu, dogodio se i onaj krah u Europi protiv Kizilžara koji si, mi koji smo od te utakmice tu, ni dan danas ne možemo oprostiti. To je bio najteži udarac za nas sve i danas teško proživljamo te trenutke kad ih se danas sjetimo."

Nedugo nakon Kizilžara dogodilo se ono najgora za igrača, ozljeda. Probleme s trbušnim zidom vukao je neko vrijeme, pokušavao ih je usputnu riješiti, ali nije išlo i preostala je operacija. Van terena bio je od kolovoza prošle godine pa sve do kraja siječnja ove godine. Baš otprilike kad se vratio, krenula je serije loših rezultata pa je sve to ispalo kao poprilično loše vrijeme za povratak.

"Koliko god je bilo najgore vrijeme, možda je to za mene trebalo biti baš najbolje. Bilo je dosta teško jer sam praktički kretao od nule. Bio sam van terena šest mjeseci i prolazio sam pravu kalvariju s tim ozljedama. Teško je bilo uhvatiti ikakav ritam jer ozljeda ostavi trag nad vama. Drugi momci su bili u treningu svih tih šest mjeseci. Rezultatska kriza je bila tu, ali ja znam koliko su se momci trudili, koliko su se bacali na glavu. Jednostavno, rezultat nije mazio i neke utakmice gdje smo uistinu zaslužili više od onoga što smo uzeli, nije tako bilo. Dosta težak period za momčad i za mene."

"Ne želim da me sažalijevaju, želim da vide kakav sam igrač"

Pred ovu sezonu postavio je jednu motivacijsku poruku na Instagrama, o kojem se vrlo pozitivnim riječima počelo pričati među navijačima Osijeka. No, nedugo nakon objave Kristijan ju je uklonio. Prvi smo ga pitali zašto je to napravio.

"Jednostavno, kad sam malo promislio, nisam si želio stvarati alibi pred ljudima. Nisam htio da me navijači sažalijevaju ili da misle kako se ja na taj način želim prezentirati i dokazati. Klub i navijači su zaslužili od mene puno više. U tom trenutku sam osjećao da to trebam tako napraviti, no kad sam malo bolje razmislio, želio sam samo jednu stvar. Želio sam da me ljudi gledaju kao onakvog igrača kakav sam bio prije, a ne kakav sam sad. Otkako sam došao nisam pružao takve partije i zbog toga mi je najviše žao. Stvarno imam ogromnu želju da me ljudi krenu pamtiti po tome što pružam na terenu, a ne po objavama na Instagramu."

Ove sezone je u nekim trenucima ili utakmicama pokazao što može, imao je nekolicinu zapaženih poteza kakvi su se prije puno češće nalazili u njegovom repertoaru. Problem je što, unatoč tome što ne igra loše, nije uspio napraviti konstantu dobrih nastupa. Prije svega, svi očekuju veće brojke u najvažnijim rubrikama kraj njegovom imena.