Dok Varaždin vodi žestoku bitku s Rudešom za ulazak u elitni rang hrvatskog nogometa, a prema svemu sudeći odluka će pasti u foto-finišu, ne zapostavlja ni svoju omladinsku školu.
Naravno da je seniorska momčad prioritet, ali nije sva pažnja fokusirana na prvu ekipu. Varaždinci pojačano rade na svim razinama jer znaju da bez toga nema dugoročnog uspjeha, a ni opstanka.
Omladinska škola ključan je projekt kluba. Nekoć je Varteksova škola nogometa bila vrlo ugledna, izbacila je mnoštvo kvalitetnih prvoligaških igrača. Zbog poznatih problema „proizvodnja“ je godinama stagnirala, ali čini se da se puno toga pokreće po tom pitanju.
Varaždin oživljava omladinsku školu
Očita je namjera Varaždinaca povratak na stare kote. I dalje je naglasak na okupljanju talenta iz Varaždina i bliže okolice, no ima i iznimki. Rijetko Varaždin dovodi talente sa strane u svoj inkubator, ali to bi u doglednoj budućnosti mogli biti češće. Na tome se počelo aktivnije raditi.
Nedavno je iz Zagreba doveden perspektivni kadet koji bi u bliskoj budućnosti mogao postati značajan oslonac seniorske momčadi.
Naime, Varaždin je početkom proljetnog dijela sezone angažirao 15-godišnjeg Karla Penića, bivšeg igrača Dinama i već spomenutog, konkurentskog Rudeša.
Karlo je rođen 13. kolovoza 2006. u Zagrebu. Igra na mjestu stopera. Radi se o obrambenom igraču zavidnih fizičkih i tehničkih karakteristika. Trenutačno je visok 182 cm i vjerojatno će izrasti još pokoji centimetar. Vrlo je hitar i okretan, tehnički potkovan.
Karlo Penić pojačanje iz Zagreba
„Volim tehničku igru, jedno sam vrijeme igrao zadnjeg veznog, ali ne bježim niti od duela“, ističe Karlo, koji je Zagreb zamijenio Varaždinom i kaže da je jako dobro prihvaćen od strane suigrača, trenera i školskih kolega.
„Pohađam prvi razred srednje Prometne škole. Stanujem u školskom domu, tamo se i hranim kada nisam u klubu. Sve je dobro organizirano u Varaždinu, mogu reći da sam jako zadovoljan.“
Dodaje da ima i društvo iz kluba.
„Još jedan kolega iz momčadi sa mnom je u domu. Ivan Pavlinović iz Bjelovara. Nas dvojica jedini smo iz udaljenijih gradova“, kaže Karlo, koji ne propušta treninge ni u slobodne dane.
Zatekli smo ga na terenu Španskog, gdje je napravio prve nogometne korake, kako trenira pod paskom nekadašnjeg trenera, a sadašnjeg sportskog direktora Španskog Mihovila Vukelića.
Individualni treninzi u Španskom
„On mi je bio trener dok sam bio klinac, pa se jako dobro razumijemo. Kad god uzmognem, s njim radim individualno. Ispravljamo nedostatke i poboljšavam jače strane.“
Vukelić je u karijeri radio s puno nadarene djece i ima jako dobar uvid u materiju.
„Riječ je o vrlo talentiranom, marljivom, samozatajnom i jako upornom mladiću. Ima sve predispozicije uspjeti. Teško je reći do koje će razine otići, u tome i sreća igra značajnu ulogu, ali za njega bi se moralo čuti. Ne bih se iznenadio da ode jako daleko.“
Borna Sosa pomaže financijski i savjetima
Koliko je posvećen nogometu govori i to da puno pažnje pridaje fizičkoj pripremi. Atletski izgled nije slučajan.
„Često radim s Leonom Biondićem u Biotreningu na Vrbanima. Najviše radimo na eksplozivnosti, vježbe su zanimljivo koncipirane, bez korištenja utega“, kaže Karlo i dodaje:
„Naravno da sve to košta i da nije lako. Roditelji mi nisu bogati, mi smo radnička klasa. Moram istaknuti da mi puno pomaže Borna Sosa i njegova obitelj. Znamo se iz Španskog. Borna me prati od moje devete godine, ima veliko srce, pomaže mi financijski i savjetima. Zvijezda je Bundeslige i Vatrenih, a, eto, misli i na druge. Borna mi je igrački uzor, uz Joška Gvardiola, Sergija Ramosa i Marka Livaju. Da nije njega, teško bi se sve financijski pokrilo. Sve kopačke koje mi je darovao maksimalno su iskorištene. Ovim putem mu od srca zahvaljujem.“
Ponuda Hoffenheima
Doznajemo da je Karlo zimus imao ponudu njemačkog Hoffenheima, no ipak se odlučio za Varaždin.
„Roditeljima nije bilo zgodno da me tako mladog puste u Njemačku. Ni ovako nisam doma, majci je najteže kada se rastajemo, ali Varaždin ipak nije tako daleko, a sve je lakše kada radiš s našim ljudima. Nisam dugo u Varaždinu, ali mislim da nisam pogriješio. Stvarno mi je tamo super.“
Karlo igra Prvu hrvatsku ligu s godištem 2005. i regionalnu ligu s 2006. Treneri su mu Dino Kresinger i Srđan Bajs. Kresingera mnogi pamte s hrvatskih prvoligaških terena. Igrao je za Varteks, Međimurje, Cibaliju i Slaven Belupo. Svojevremeno je bio jedan od najboljih napadača lige. Jedno vrijeme proveo je i u Australiji, igrao je za Western Sydney Wanderers. Mnogi koji su ga upoznali reći će da se prije svega radi o sjajnom čovjeku.
Marljivost i upornost put do uspjeha
„Jako sam zadovoljan trenerima. Znaju sve o nogometu, a imaju i pravi pedagoški pristup. Dino nam je svima kao drugi otac. Forsira tehničku igru, s puno pasova i kombinatorike. Rezultat mu nije u prvom planu, ali nije ni nebitan. Mislim da je to pravi pristup za kvalitetan razvoj. Zbog toga sam i prihvatio ponudu Varaždina. Svidjelo mi se kako igraju“, podcrtao je Karlo, koji je brzo odrastao i više je nego svjestan da je put do uspjeha posut trnjem.
„Znam da propuštam neke lijepe stvari koje moji vršnjaci doživljavaju i proživljavaju, ali ako želite postati nogometni profesionalac, nema zezanja. Jedini put do uspjeha su rad i maksimalna ozbiljnost. Trudim se tako raditi pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti. Potpuno sam svjestan da u nogometu nema nikakvog jamstva“, zaključio je Karlo.