Završila je prva četvrtina SuperSport HNL-a, a odlaskom na reprezentativnu pauzu najviše u oči bode pozicija NK-a Osijek. Kluba za koji je, vrijedi podsjetiti, direktor Vladimir Čohar pred cijelom državom izjavio da ove sezone napada naslov prvaka.
Taj isti klub nakon devet kola ima tek devet bodova i nalazi se na pretposljednjem mjestu ljestvice. Isto tako, dobar dojam igre koji je momčad pokazivala u kolovozu sve više blijedi. Zapravo, postaje bezličan i sve manje prisutan.
Osijek vodi najslabiji trener otkako je Lige 10
Unatoč svemu, barem prema porukama koje stižu iz kluba, čini se da je pozicija Simona Rožmana na klupi sigurna. Riječ je o čovjeku koji je prema osvojenim bodovima, uz uvjet da se u obzir uzmu samo treneri s najmanje deset utakmica na klupi, uvjerljivo najlošiji trener NK-a Osijek otkako se igra Liga 10.
Slovenac je Bijelo-plave vodio u 19 prvenstvenih ogleda te u prosjeku osvaja 1,05 bodova po utakmici. Budući da je ove sezone na točno bodu po susretu, jasno je da je učinak još dodatno pao u odnosu na prošlu sezonu.
Za usporedbu, Federico Coppitelli osvojio je u prosjeku 1.19 bodova kroz 26 utakmica, ali nakon 20 utakmica bio je na 1.50. Posla ga je koštao samo bod u idućih šest susreta.
Dobio je pripreme i nekoliko pojačanja
Rožman je imao cijele pripreme i nekoliko značajnih pojačanja (Čolina, Vrbančić, Petrusenko, Toure), a klub je napustio tek jedan njemu osobno važan prvotimac (Marko Soldo). Napustili su klub i Tiago Dantas, kojeg je već ranije Rožman gotovo otpisao te Hernani, kojeg klub nije uspio nagovoriti na ostanak.
Nećemo zanemariti da su neki bitni igrači ozlijeđeni, ali to je isto tako normalna stvar u nogometu kojoj se treba prilagoditi.
Osijek je u početku izgledao dobro, u generalci je stradao Slaven Belupo rezultatom 4:0, a gledatelji su čak s nekim zadovoljstvom napuštali Opus Arenu unatoč samo jednom bodu u prva dva kola protiv Dinama i Rijeke te unatoč činjenici da Osijek nije postigao pogodak.
Vjerovalo se da će iz igre kad-tad doći rezultat. No, nisu. U preostalih sedam kola odigrali su dvije izrazito loše utakmice (Hajduk kod kuće i Slaven u gostima), četiri vrlo dobre ili solidne, ali svakako zadovljavajuće (Vukovar kod kuće, Varaždin, Lokomotiva i Gorica u gostima) te gostovanje kod Istre 1961, gdje je u loših 30 minuta prosuto sve što je bilo izgrađeno u dobrih, ali nedovoljno efikasnih 60.
Rožmanu i navijačima je nešto zajedničko - udarili su po igračima!
Velik broj navijača, iznenađujuće, pruža Rožmanu podršku, no to je ponajviše rezultat njegovih posljednjih izjava u kojima se s navijačima našao na istoj strani, kritizirajući igrače zbog onoga što pružaju na terenu.
Jesu li uistinu samo igrači krivi što je momčad osvojila devet bodova i nalazi se na pretposljednjem mjestu ljestvice? Je li uistinu cijeli problem u efikasnosti i činjenici da je Osijek u devet utakmica postigao osam pogodaka? Prvi put otkako je mađarski kapital ušao u klub, Osijek je u prvoj četvrtini prvenstva na manje od gola po utakmici. To je još jedno "postignuće" Rožmanova mandata.
Ima li smisla braniti trenera pozivajući se na neefikasnost, kada je upravo on taj koji slaže, priprema i vodi momčad kroz utakmice? Posebno kada je uzorak već ovako velik.
U 20 utakmica je nešto morao popraviti
Efikasnost je, realno, problem od trenutka kada je Rožman preuzeo ekipu. U njegovih 19 ligaških susreta Osijek je postigao ukupno 21 pogodak. Računamo li i dvije iznimno uvjerljive pobjede (1:4 u Koprivnici i 4:0 protiv Vukovara), ispada da su u preostalih 17 utakmica zabili tek 13 golova.
Nije li se u tom razdoblju moglo napraviti više po tom pitanju? Kako to da unatoč velikom broju udaraca Osijeka prema golu, najmanje prilika imaju centralni napadači Arnel Jakupović i Yannick Toure? Kako je Jakupović od “opake udarne igle” postao igrač kojeg gotovo i nema u pravoj gol-šansi?
Kritike idu i na račun sebičnosti pojedinih igrača, ponajprije Stanislava Shopova i Naila Omerovića, koji u velikom broju situacija biraju udarac umjesto boljeg rješenja. Nisu li to navike koje trener treba pokušati ispraviti – i to pedagogijom?
Sve vodi tome da je izgubio svlačionicu
Zašto su igrači u Koprivnici izgledali kao da im je svejedno? Zašto nisu spremni “ginuti” za trenera? Rožman možda nije jedini kriv za igru, ali ako je izgubio svlačionicu, ako mu igrači ne vjeruju ili nisu spremni igrati za njega i za klub do maksimuma – tko je za to odgovoran?
Najgore što se treneru može dogoditi jest izgubiti svlačionicu, a Osijek sve više djeluje kao skupina individua, a ne kao momčad. Trener bi trebao biti taj koji ih drži na okupu, stvara kemiju i kontrolira ponašanja, na terenu i izvan njega.
Nažalost, Rožman je tu već dovoljno dugo da bi bilo koga tko gleda širu sliku uvjerio da može preokrenuti stvari. Nije uspio ni u prethodnim klubovima. Zapravo, sve što je vodio nakon Rijeke završilo je neuspjehom, iako je prilika za popravak bilo. U Mariboru je čak postao, po osvojenim bodovima, najlošiji trener u povijesti kluba.
Rožman nije glavni krivac, no odgovorni neće otići sa svojih pozicija
Naravno, Simon Rožman ne snosi svu krivicu. Poznato je da riba smrdi od glave te da najveća odgovornost leži na upravi. Upravi koja nije jasno komunicirala ambicije pa ne znamo ni koji je službeni klupski cilj – ako, naravno, za ozbiljno ne uzmemo Čoharovu izjavu o napadu na naslov. Uostalom, tko u Osijeku Čohara zapravo shvaća ozbiljno i čiju podršku on uopće ima? Teško da ikoga, ali očito odgovara mađarskom vlasniku.
Sve je jasnije da je u Budimpešti najvažnije ono što stoji ispod crte na financijskom izvještaju, da NK Osijek nije jedna od Meszaroszevih firmi koja posluje u minusu. On ima puno veće poslove od Osijeka, i po brizi koju zahtijevaju i po generiranju profita, pa i po potencijalu rasta. A je li klub kupio iz nogometnih razloga, to je pitanje na koje ne znamo odgovor.
Uprava će ostati, ne možeš otjerati momčad, a nešto se promijeniti mora
Zbog toga će ova uprava ostati dokle god je vlasnik zadovoljan i dokle god oni imaju svoje interese. Cijelu momčad ne možeš promijeniti – jedino što ostaje jest pokušati pronaći trenera koji će iz postojeće ekipe izvući maksimum, a ne se boriti za ostanak.
Osijek u iduća četiri kola čak tri puta gostuje. I to kod Dinama, koji će tražiti iskupljenje nakon Lokomotive, kod zahuktale Rijeke te kod Hajduka, koji unatoč problemima na svom Poljudu gine za svaku loptu i nikome ne dopušta da se razmaše.
Između Rujevice i Poljuda igraju i Kup protiv Varaždina, a tek potom slijedi isti protivnik u prvenstvu na Opus Areni. Nakon Splita do kraja polusezone dolazi lakši raspored – pet domaćih utakmica i tek jedno gostovanje (kod Vukovara), no sve to tek poslije reprezentativne stanke u studenome.
Tko će Osijek voditi u tim susretima teško je reći, kao i gdje će se klub nakon te teške serije od pet utakmica nalaziti. Šira slika govori da to ne bi trebao biti Rožman, ali kad znamo kako funkcionira uprava – sve je moguće.
Uostalom, Rožman je jedini trener kojeg je osobno doveo Vlado Čohar, pa je sigurno i to određena zaštita. Jedina zaštita koje nema jest ona navijača NK-a Osijek – od frustracija koje im njihov klub uporno servira.