Jadranski derbi odigran je praznih pušaka. I Rijeka i Hajduk igrali su samo da ne izgube.
Gledali smo siromašnu, totalno negledljivu i dosadnu utakmicu čak i za hrvatske ligaške standarde. Nije da smo očekivali gozbu, ali nismo se nadali ni juhi za prosjake.
Priča o borbi, tvrdoći i ostalim uobičajenim floskulama padaju u vodu čim se sjetimo kako su Rijeka i Hajduk prošli u Europi. Zbog čega tako prolaze u Europi, ne samo ove sezone već tko zna otkada, najbolje govori utakmica koju smo gledali na Rujevici. To nije nogomet, to je mučenje lopte.
Mučenje lopte i gledatelja
Ružno ogledalo hrvatske lige koja je u kvalitativnom slobodnom padu. Doduše, ne od jučer, to traje već dulje vrijeme, i to unatoč bubnjanju o najkvalitetnijoj ligi ikad. Sjećate se, nije bilo tako davno. Još uvijek ima talentiranih pojedinaca, ali očito sve manje. Momčadi još manje.
To nešto govori i o struci te cijeloj nogometnoj logistici. Teško je reć da imamo dobrih trenera kada gledamo ovakvu igru. Alarm za uzbunu je već odavno trebao biti upaljen, ali to je već neka druga priča. Vjerojatno će obje strane biti zadovoljne remijem. Ne može se reći da je netko zaslužio više. Jedna i pol šansa tijekom cijele utakmice, i to ako smo široke ruke, sve govore. Golovi mogu pasti i slučajno, to je istina, ali ako s namjerom igrate na slučajnost, onda prolazite kako su Rijeka, Hajduk ili Osijek prošli u europskim kvalifikacijama.
Ne preskačem Dinamo, on je zglajzao kao bos po trnju u Münchenu, i taj debakl nešto govori o stanju naše lige, ali to je već neka sasvim druga razina. Ovdje pričamo o gotovo najnižoj europskoj skali jer ispod Zire, Olimpije ili Ružomberoka ostale su samo klupske velesile iz Estonije, Andore, San Marina…
Čemu se onda čuditi u Europi!?
Čovjek mora biti ironičan jer nakon ovakve utakmice ne možete biti baš pretjerano veseli i optimistični, pogotov ako ste je gledali svih 90 minuta. Ako ćemo biti malo blaži, možemo reći da je cilj obiju momčadi bio da ostanu bodovno poravnati na vrhu ljestvice, no na taj način Dinamo im se približio na dva boda.
Nema se što napisati pohvalno o igri i događanjima na travnjaku. Na tribinama smo gledali i slušali klasičan folklorni arsenal. Marko Livaja stara je meta Armade i riječke publike, no sve je završilo u granicama kontrole. Barem jedna pozitivna strana Jadranskog derbija, sve ostalo za zaborav.