Željko Sopić preuzeo je Osijek nakon 12 kola aktualnog prvenstva, preuzevši od Simona Rožmana momčad koju je trebalo podići do zadovoljavajuće pozicije.
Predispozicije za uspjeh bile su dobre. U tim trenucima Osijek je dijelio posljednje mjesto s Vukovarom, s devet osvojenih bodova, dok je Gorica imala 11, no u idućih sedam kola Sopić je imao čak pet domaćih susreta, i to protiv redom Varaždina, Lokomotive, Istre 1961, Gorice i Slaven Belupa, uz gostovanja kod Hajduka i Vukovara. Činilo se da do polovice prvenstva Osijek itekako može izaći iz opasne zone.
Očekivao se skok prema sredini, dobilo se zabijanje na začelje
Umjesto toga, dobili smo Sopićevih osam bodova iz 12 ligaških susreta – jednu pobjedu, pet neodlučenih utakmica i šest poraza. Od tih 12 susreta Osijek je njih osam igrao kod kuće. Uz to se u Varaždinu ispalo iz Kupa.
U trenutku pisanja ovog teksta Sopić još uvijek nije bivši, iako sve osim otkaza, i to još prije povratka momčadi u Osijek, nema nikakvog smisla. Od Sopićeva dolaska u Osijek, kao što smo naveli, njegova momčad uzela je osam bodova, Vukovar 11, Lokomotiva s današnja tri je na 13, a po 15 bodova osvojili su Gorica, Slaven Belupo i Istra 1961.
Postavlja se čak i pitanje je li Sopić odradio jedan od najgorih, ako ne i najgori trenerski posao u povijesti HNL-a, ako gledamo sve okolnosti.
Od momčadi koja je igrala bolji nogomet nego što je osvajala bodove, Sopić je u kratkom roku napravio momčad koja ni u jednoj utakmici koju je vodio nije ostavila dojam da zaslužuje pobjedu.
Sopić je vodio 12 utakmica, Osijek ni u jednoj nije bio bolja momčad
Zapravo, rijetko kada su ostavili dojam da zaslužuju i bod. Osijek je postao momčad bez automatizama, bez smislenih akcija i bez mogućnosti stvoriti pravu priliku, osim slučajno. Sopićeve taktičke odluke često nisu imale smisla, a zadaci koje je davao igračima kao da su skrivali njihove kvalitete, a u prvi plan stavljali nedostatke. Sopić i njegov stožer – pomoćni treneri i analitičar – kolektivno su zakazali u detektiranju onoga što je potrebno da momčad proigra.
Grafiku omogućio Sofascore
Osijek ima roster i uvjete za mir u gornjem domu
Ne smije se zanemariti činjenica da Osijek ima treći najveći budžet u ligi te četvrtu momčad po vrijednosti prema Transfermarktu, i to podosta uvjerljivo.
Čak i prije šest pojačanja koja su dovedena ove zime, Osijek je bio značajno vrjedniji od šest momčadi iza sebe. U ovom trenutku čak je trostruko vrjedniji od Vukovara i Slaven Belupa, čija je vrijednost bez Jagušića i Šute jednostavno potonula.
Unatoč svemu tome, kao što smo naveli, Osijek nije u gotovo nijednoj utakmici uspio ostaviti dobar dojam.
Službeni statistički podaci kažu da je Osijek primio četiri i pol pogotka više nego što je prema xG statistici trebao, kao i da je zabio tri pogotka manje, no to ne znači puno. I dalje su Bijelo-plavi u popriličnom minusu, a ne zaboravimo da su, kao što je gore navedeno, osam utakmica igrali na domaćem terenu te samo četiri u gostima, od čega dvije kod izravnih konkurenata za ostanak u ligi.
U 12 utakmica nismo vidjeli ideju, automatizme i smisao
Sopić često govori kako neke stvari ne shvaća, kako igrači nemaju koncentracije, kako rade glupe pogreške – i stalno su tu slične izjave – ali činjenica je da Osijek ne radi ništa čime bi protivnika natjerao na pogreške ili pokazao neku ofenzivnu konkretnost.
U pet utakmica jesenskog dijela postignuta su tri gola – dva iz prekida i jedan iz gužve nakon ubačaja s desne strane. Osim toga, teško se sjetiti prilike za koju možemo reći da je Osijek promašio zicer ili da su nešto lijepo izigrali, ali jednostavno nije bilo realizacije. Takva objašnjenja mogla su proći kod Rožmana, koji je također smijenjen s razlogom, jer Osijek nije momčad koja smije nakon 12 utakmica dijeliti posljednje mjesto, neovisno o tome koliko je nedostatka sreće bilo.
Da, Sopić je lošiji i od Cosmija u Rijeci
Sada više nema ni nedostatka sreće jer nema situacija u kojima sreću treba prizivati. Osijek igra užasno i sada je svima jasno da je, ako se nešto ne preokrene, glavni kandidat za ispadanje iz lige.
Igrači su na papiru dobri, ali igre nema, samopouzdanja nema, kemije nema pa vjerojatno trenutačno nema ni vjere da se nešto može preokrenuti.
Srećom, igra se još 13 kola, a prilika za bijeg s posljednje pozicije dolazi već iduće kolo, kada na Opus Arenu gostuje Vukovar.
Tko god bude novi trener, imat će odmah u prvom susretu najtežu utakmicu i jednu od najvažnijih u povijesti kluba.
Što se tiče Sopića, on će ovu epizodu završiti s jednim od najgore odrađenih trenerskih poslova u novijoj povijesti HNL-a. Dobra paralela za taj kriterij? Serse Cosmi je u Rijeci u deset ligaških kola osvojio deset bodova, a ako mnoge pitate koga u posljednje vrijeme pamte po katastrofalnom poslu u HNL-u, upravo bi Talijan bio prva asocijacija. Ne zaboravimo, Sopić je u dvije utakmice više osvojio dva boda manje.
I tu priča završava.