Nogometni opservatorij Međunarodnog centra za sportska istraživanja (CIES) objavio je listu najpreplaćenijih igrača minulog prijelaznog roka.
CIES-ovi analitičari listu su složili prema razlici između plaćene odštete i poštene tržišne cijene. Do podataka su došli koristeći vlastiti algoritam, a poštenu cijenu definirali su kao ''prosjek između iznosa koji je vjerojatni kupac bio spreman platiti prije transfera i trenutačne vrijednosti transfera.''
Prema njihovim izračunima, najveća je ''pljačka'' prijelaznog roka transfer Kepe Arrizabalage iz Athletic Bilbaa u Chelsea. Londonski klub platio je baskijskog vratara 80 milijuna eura; CIES-ova poštena cijena iznosi 35 milijuna eura, što znači da je Chelsea preplatio novog vratara za čak 45 milijuna eura.
Na drugom mjestu smjestio se Thilo Kherer, koji je Schalke zamijenio PSG-om, dok je na trećem mjestu transfer Yerryja Mine iz Barcelone u Everton.
Naravno, klubovi su nekad jednostavno prisiljeni platiti više, a umijeće je pregovaranja iskoristiti adute koje pregovarač ima u rukama. U Athleticu su znali da je Thibaut Courtois na putu za madridski Real i da Chelsea hitno treba zamjenu; tražili su da plate punu odštetnu klauzulu od 80 milijuna eura, što je londonski klub morao učiniti – u suprotnom, na vrata bi morao Willy Caballlero ili Robert Green. Klasična situacija – uzmi ili ostavi.
Zanimljivo, upravo spomenuti Courtois predvodi obrnutu listu igrača koji su kupljeni s najvećim popustom. Real ga je kupio za 40 milijuna eura, dok je njegova poštena cijena procijenjena na 62,6 milijuna.
Ova lista pokazuje kako odštetna klauzula može imati i obrnuti učinak. Atletico Madrid tako je iz Villarreala doveo sjajnog mladog veznjaka Rodrija za vrlo povoljnih 25 milijuna eura, iako se njegova poštena cijena procjenjuje na 46,9 milijuna. Dobro je prošla i Barcelona, koja je aktivirala klauzulu od 35 milijuna eura za Clementa Lengleta, iako bi, po CIES-u, inače morala platiti 14,2 milijuna eura više.