Hajduk je ovog ljeta krenuo u novo poglavlje pod vodstvom trenera Gonzala Garcije. Nova sezona označava još jedan pokušaj splitskog kluba da se konačno vrati na vrh hrvatskog nogometa, mjesto koje mu povijesno pripada, ali s kojeg već godinama izostaje.
Promijenila se momčad, došli su novi igrači, no i dalje su prisutni neki stari problemi, poput onog vezanog za poziciju zadnjeg veznog.
Doveden kao rješenje, postao je problem?
Upravo za tu ključnu poziciju u srcu terena Hajduk je prije dvije godine doveo Mihaela Žapera, tada 24-godišnjeg pouzdanog veznjaka iz Osijeka, za kojeg se vjerovalo da može biti oslonac u sredini terena dugi niz godina. No, umjesto stabilnosti, Žaper je donio neizvjesnost.
Umjesto da gradi karijeru u bijelom dresu, Žaper je proveo više vremena izvan stroja nego na travnjaku. U dvjema punim sezonama skupio je samo 15 nastupa, i to sve u prvoj sezoni. Prošlu je u potpunosti propustio zbog zdravstvenih problema, a i sada, kada je konačno zdrav, i dalje ga se "štedi" i ne zna se hoće li i kada ponovno zaigrati.
Je li vrijeme za rastanak?
U klubu se sve češće postavlja pitanje ima li smisla i dalje čekati. Igrač kojemu je forma i dalje nepoznanica, a tijelo sklono ozljedama, predstavlja financijsko opterećenje koje Hajduk u ovom trenutku možda ne može (ili ne želi) tolerirati.
Neslužbeno, govori se da Žaper godišnje zarađuje oko 500 ili 600 tisuća eura, što je iznos koji bi se očekivao za standardnog prvotimca, a ne za nekoga tko ne konkurira ni za klupu, odnosno ne zna se kada će biti takav.
Visoka primanja itekako su problem
Upravo zbog takvih primanja klub, prema dostupnim izvorima, razmatra sve opcije, uključujući rastanak sa Žaperom.
U međuvremenu je Hajduk već prodao Uremovića kako bi rasteretio budžet, a otišli su i igrači poput Trajkovskog, što jasno govori da se u Poljudu ozbiljno radi na racionalizaciji troškova.
Ljeto 2025. možda je posljednja prilika za Mihaela Žapera da se nametne i opravda povjerenje.