Bivši igrač Dinama i trener u svim uzrastima omladinske škole maksimirskog kluba, Fabijan Komljenović, progovorio je o sve vidljivijoj činjenici da Dinamo ima nedostatak eksponata za buduće lukrativne prodaje.
Možda postoje dobri mladi igrači u Maksimiru, ali mi ne vidimo da ih se profilira u prvu momčad. Pitanje je što će biti sutra, kada se proda i Martin Baturina!? To se pitaju i u Dinamu neki ljudi.
„To je dobro pitanje. Koga Dinamo ima za lukrativnu prodaju poslije Martina Baturine? Ajmo reći da ima jednog Gabrijela Rukavinu. Dečko je 2004. godište.“
O njemu se puno priča, ali mi ga ne vidim na terenu, odnosno u seniorskoj momčadi.
„Tako je. Praktički ga nismo ni vidjeli na terenu. Odigrao je utakmicu protiv Ponikva u Kupu. Ne podcjenjujem Ponikve, to mi je drag klub, tamo su mi prijatelji, ali to je niži rang i ne možeš dati dečku samo u Kupu. Mora mu se dati šansa i u prvenstvu. Ako je dečko taj, ako je bio top u reprezentaciju, ako ste mu dali top ugovor… Zašto ste mu to davali, mogli ste ga pustiti da otiđe. Znači, nemaju plan za te mlade igrače. To se prije nije događalo. Znalo se, odlazi jedan, odlazi i drugi, priprema se treći i četvrti“, ističe Komljenović.
„Uhvatili smo se Rukavine, ali mogli smo i nekog drugog. Primjerice, u španjolskoj ligi igraju igrači od 16,17, 18 godina, i to čak u jednoj Barceloni. Zašto kod nas ne bi igrali mladi dečki ako igraju u tako jakoj ligi kao što je španjolska? Hrvatska liga idealna je za razvoj mladih igrača. Svi se boje; je li to od trenera ili od ljudi koji to vode. Oni trebaju to posložiti i najaviti da imaju projekte i da ulaze u to. Bojim se da ćemo doći u problem gdje više nećemo imati talentiranih mladih igrača.“
Nekako svi igraju alibi igru. Čini mi se da nema dovoljno stručnosti za konačnu procjenu, ali ni odgovornosti. Svi peru ruke i bježe od procjena.
„To ste dobro rekli, nitko neće preuzeti odgovornost. Ali mora biti taj plan, mora postojati projekt. To je sad Baturina, od njega radimo igrača, za dvije-tri godine će biti reprezentativac i otići će van. Umjesto Baturine već moramo imati dva-tri igrača. U Dinamu jako loše rade. Govorim i o školi isto.“
Da, čudno je to sve. Svi bježe od procjene. Primjerice, ako Rukavina ne može igrati pokraj ovakvih pojačanja koja su stigla, u ovakvoj konkurenciji za mjesto u momčadi, onda on i nije igrač za Dinamo.
„On je krilni igrač. Ako on za Dinamo ne može odigrati protiv Rudeša, ako on ne može igrati i protiv Ballkanija, onda - halo. Ne znam što reći, suvišno je bilo što komentirati. Opet spominjemo Rukavinu, ali to se odnosi i na nekog petog ili šestog. Dinamo je uvijek najbolje transfere radio s igračima iz svoje škole. To ja nisam izmislio, to se zna. Što će tebi igrač iz 2. francuske lige, i to na mjestu stopera? Ako Dinamova škola ne može napraviti takvog stopera, onda ne znam što reći. Tko to treba raditi.“
Uostalom, mogli su dovesti neke bivše Dinamove igrače iz HNL-a. Primjerice, Luku Jelenića iz Varaždina. Nije to neka svota.
„Tako je. Imate primjerice u Sloveniji dva Dinamova dobra igrača. O njima nitko ne priča. Lijevi i desni bočni. Roko Jurišić snašao se u Muri, Tin Hrvoj je u Radomlju. Igra također dobro, među tri najbolje beka je u slovenskoj ligi. To treba popratiti. Ne kažem ja da su oni sigurno za Dinamo, ali hoću reći da tvoji igrači odlaze, a kupuješ neka sumnjiva inozemna pojačanja.“
Plus se ne ide po igrače hrvatskog podrijetla u inozemstvu. Kao što je Rijeka dovela iz Njemačke. Njih se i prije pratilo, dakle znalo se.
„Evo na primjer Franjo Ivanović. Roditelji su živjeli u Austriji, došao je kod nas u Dinamo 2015. na trening, ja sam ga trenirao. Ja sam bio za to da ga uzmemo jer je bio zaista talentiran; tehnički dotjeran, jako hitar, agilan. Oni su se ipak odlučili otići u Augsburg i tamo je prošao cijelu školu. Sada je došao u Rijeku i radi razliku. Takvih igrača ima i drugdje.“
S tim što su i Ivanović i Pašalić stigli u Rijeku bez odštete i za ne preveliku plaću, posebice ako je usporedimo s Dinamovim igračima. Obojica bi u Dinamu bili na začelju kolone s primanjima koja imaju u Rijeci.
„Taj dio priče je vrlo važan. Dakle, za male iznose mogli su se dovesti jako dobri igrači, koji će sutra biti prodani za velike novce. Ali treba biti upoznat, pratiti tržište, biti informiran i stalno tražiti. Ne kažem, u Dinamu još ima ljudi koji to mogu odraditi, ali ne dolaze do izražaja. Ne znam što se događa, ne zna tko to vodi.“
To je pitanje odgovornost. To je vrući krumpir u Maksimiru koji se prebacuje iz ruke u ruku.
„Tko je sportski direktor kluba, tko je odgovoran za sportsku politiku? Prije se znalo tko je to, tko to slaže i tko je odgovoran. Sad se to ne zna. Prije se moglo pokucati na vrata i bez problema preporučiti nekog mladog igrača. Dinamu danas prolaze pokraj nosa klinci iz Zagorja i odlaze tko zna kuda. Pa, to se prije nije moglo dogoditi. Ne može igrač iz Krapine proći Dinamo i otići u Osijek ili primjerice Rijeku. On mora prvo doći u Dinamo ako je na 70 posto talenta. Tu ga tešemo, dovest ćemo ga da bude na sto. Ne govorim o sebi, to se radilo i prije, pričam o sustavu. Nas je u školi bilo 20-30. To su sve bili ljudi s iskustvom i koji su znali taj posao. Doista je bilo lijepo doći i raditi. Sve je funkcioniralo.“