Slavni hrvatski nogometaš Ivan Rakitić gostovao je u Hajdukovu podcastu na HDTV televiziji.
Rakitić je skoro sat vremena otvoreno pričao o svemu, otkrio je mnoge zanimljivosti, primjerice da je u Hajduku potpisao više dresova nego u Sevilli i Barceloni, a baš se emotivno dotaknuo Slavena Bilića.
''Nije pitanje što meni ovo treba, što meni treba Hajduk. Želim reći hvala Hajduku, hvala Torcidi i svim navijačima što mogu braniti ove boje i ovaj grb. Borit ću se do zadnjeg dana, daj Bože i duže od godine dana, da će tijelo izdržati i da će me zdravlje poslužiti. Ja sam došao nešto napraviti ovdje, svi znamo što nam je želja, borit ćemo se svi zajedno do kraja, svi imamo istu želju. Meni je to trebalo i zato veliko hvala cijelom Hajduku. Želim svoj put završiti s najljepšim osjećajem'', rekao je Rakitić.
Koliko si dresova potpisao?
''Dosta više nego u Sevilli i Barceloni, ovo je nešto posebno, svakih par dana Stjepan naručuje dresove, suigrači, ljudi iz kluba, stalno nešto potpisujem. Ali to je lijepo, zato sam došao, da nešto novo gradimo skupa.''
Dotaknuo se i stadiona u Hrvatskoj.
''Ne samo mi u Hajduku nego općenito bi bilo dobro da se infrastruktura popravi. Mi ne možemo promijeniti stvari, ali bilo bi dobro da imamo prostor samo za prvu momčad, par terena, najnovije sprave... Općenito, kad sam dolazio s reprezentacijom, sjećam se kad sam vidio da se nemamo gdje okupiti i trenirati. Morali bismo svi skupa nešto napraviti po pitanju infrastrukture, da damo mogućnost klubovima da rade i napreduju.''
Kad si prvi put shvatio da te Hrvatska doživljavala kao svoga?
''Da nije bilo Slavena Bilića, ja bih igrao najvjerojatnije za Švicarsku. Kad sam odlučio za Hrvatsku, nije to bilo protiv Švicarske. Srce vuče, sprijateljio sam se u U-17 s Nikolom Kalinićem, ja sam pjevao obje himne na utakmici Hrvatska - Švicarska. Bili smo u istom hotelu, družio sam se više s Kalinićem, Lovrenom, Kelavom... Iskreno, da nije bilo Slavena i bivšeg predsjednika, vjerojatno ne bih. Vidio sam Slavena, kćeri nam idu u istu školu ovdje, on je meni sve. Da mi kaže da skočim s mosta, pitao bih ga - na glavu ili na noge. Slaven je bio taj i to će ostati zauvijek.
On ti je dao protiv Estonije priliku za debi?
''Sjećam se, bilo je posebno. Ja sam htio biti Prosinečki, a Prosinečki je bio pomoćni trener u reprezentaciji. Slaven, Robi, Aljoša... nerealno... Suigrači Robi, Niko, Joe... nerealno.... Plete, pa Srna.... Posebno je to, stvarno sam zahvalan kako su me primili, upoznao sam prijatelja i braću za cijeli život. Klasnić je moj brat, on je meni sve, čujemo se svakih par dana, a to mi je dala reprezentacija.''