Eden Hazard u svoje je vrijeme slovio kao jedan od najboljih nogometaša svijeta. Štoviše, kada je u ljeto 2019. prelazio iz Chelseaja u Real Madrid, bio je u najužem krugu svjetskih klasa, kandidat za Zlatnu loptu, velemajstor driblinga i vica.
Hazard je ostvario rekordni ulazni transfer Kraljevskog kluba, a u međuvremenu ga je pretekao samo Jude Bellingham, tako da je i trenutačno na visokom drugom mjestu.
Ispao najveći Realov promašaj
Madriđani su imali golema očekivanja od Belgijca, titulirali su ga nasljednikom Cristiana Ronalda i njihovom novom superzvijezdom. Kada je trebalo da zakorači na krov svijeta, Hazard se urušio poput kule od karata. Ispao je najveći Realov promašaj.
Ozljede i sklonost slatkom životu uništile su mu karijeru. Prošle su tri godine otkako je zaključio karijeru u 32 godini života. Tiho se povukao s naslovnih stranica, no sada je odlučio izaći iz medijske sjene. Dao je zabavan intervju engleskom Guardianu, u kojem se otvorio i progovorio kako provodi umirovljeničke dane.
"Moj život je prilično jednostavan. Otac sam petero djece. Trenutno sam više taksist nego nogometaš, ali to je u redu", kaže bivši igrač Lillea i Chelseaja, koji i dalje živi u Madridu:
Taksist i otac petero djece
"Odluku sam donio zbog svoje obitelji, djece, vremena i hrane", kaže Hazard, koji ne krije sklonost ka gastronomskim užicima. I tijekom karijere nerijetko je znao imati problema s viškom kilograma.
"Život tako brzo prolazi, posebno u nogometu. Jučer sam imao 19 godina, a danas 35. Morate uživati u njemu, ne samo u nogometu, već u svemu", mudro zbori Hazard kojem lagani hedonizam nikada nije bio stran.
U intervjuu se prisjetio anegdote sa Joseom Mourinhom dok su obojica bila na Stamford Bridgeu:
"Otišao sam u Lille pogledati neku utakmicu i izgubio sam putovnicu na povratku. Kasno sam stigao i propustio trening. U sljedećoj utakmici izbacio me iz momčadi i rekao da je to moja krivnja."
Bronca s Belgijom u Rusiji najveći uspjeh
Kaže da je najljepše trenutke karijere doživio s belgijskom reprezentacijom.
"Svjetsko prvenstvo 2018. bilo je nevjerojatno. Imao sam priliku igrati sa svojim bratom. Biti kapetan svoje zemlje bilo je čudesno. Osjećali smo da smo imali iznimno jaku momčad tih godina. Iako nismo osvojili turnir, čak i danas ljudi kažu da smo bili bolja momčad od Francuske u polufinalu. To me čini jako ponosnim", kaže Hazard, koji je za belgijsku reprezentaciju debitirao 2008. sa 17 godina te je upisao ukupno 126 nastupa i zabio 33 gola.
U polufinalu Mundijala u Rusiji Francuska je u prilično izjednačenoj utakmici pobijedila Belgiju 1:0 golom Umtitija u 51. minuti. Belgijci su u utakmici za treće mjesto pobijedili Englesku 2:0 i osvojili prvu svjetsku medalju, dok je Francuska u finalu pobijedila Hrvatsku 4:2 i osvojila drugi naslov svjetskog prvaka.
Velika generacija
Iako je Belgija posljednjih 10-15 godina imala dosta snažnu momčad, brončana medalja u Rusiji jedini joj je veći uspjeh. Na velikim turnirima u pravilu bi zakazala i relativno rano ispadala. Na SP 2010. i Euro 2012. nije se ni kvalificirala.
Na SP-u 2014. ispala je od Argentine u četvrtfinalu, i to da nije ozbiljnije prešla centar, a u Katru 2022. oprostila se već u skupini. Sjećamo se one odlučujuće utakmice u skupini s Hrvatskom kada je Lukaku ispromašivao nemoguće.
Propuštene brojne šanse
Na Eurima je 2016. i 2020. došla je do četvrtfinala, a 2024. ispala je u osmini finala. Tada je Hazard već bio u mirovini, posljednji veliki turnir bio mu je u Katru. Kako god, ta se belgijska generacija, uz onu iz 80-ih, smatra najboljem u povijesti Belgije, a Hazard je bio njezin najeksponiraniji član i najveća zvijezda.
Mnogima je ostao dojam da su i Belgija i Hazard mogli više, no to je veliko pitanje jer imali su puno šansi koje su bacili niz vjetar, tako da će prije biti da im je nedostajalo malo više kvalitete, a i pobjedničkog karaktera.