Nedjelja u Maksimiru bila je sve samo ne mirna. Kako god okrenuli i koliko god se odavno moglo nazrijeti da u Plavim salonima postoje disonantni tonovi i prijepori oko politike i stručnih poteza sportskog direktora Marka Marića, smjena je odjeknula, što znači da je ipak bila iznenađujuća.
Ako je iznenađujuća, logično je pretpostaviti da je postojao i neki izravan povod za smjenu, bez obzira na to što je jasno da je stvar tinjala, jer za vatru je potrebno kreševo. O čemu se točno radi, teško je reći, a i nema smisla nagađati. Uglavnom, Marić posljednjih dana ili tjedana, da ne idemo do zimskih priprema u Turskoj, nije izgledao kao čovjek koji će uskoro dobiti otkaz, a čak se ne bi reklo ni da je slutio kako mu se priprema giljotina. Više je sličio na visokog i dobro plaćenog maksimirskog dužnosnika, koji je prilično siguran u posao koji radi i ima jako zaleđe u nekim ključnim ljudima kluba.
Dovoljno je pogledati njegovo nasmiješeno i sretno lice u loži pri čavrljanju s predsjednikom Velimirom Zajecom na posljednjim utakmicama. Zaključak se nameće sam po sebi: ili su Mariću svi odreda radili iza leđa ili u Dinamu postoje struje koje ne komuniciraju tako intenzivno, najblaže rečeno. Puno toga sugerira da je ipak posrijedi ovo drugo.
Marić i Zajec usko su surađivali
Marić je bio najbliži suradnik predsjednika Zajeca ili, ako hoćete, Zajec je to bio njemu, najviše u formiranju i provođenju sportske politike. On je bio Marićev glavni savjetnik zbog golemog iskustva, kako se to još ljetos najavljivalo u Maksimiru. Kada je preuzeo predsjedničku funkciju, Zajec je odlučio da će kao predsjednik izravno djelovati u sektoru koji najbolje poznaje, a to je sportski departman, dok će "brojke, papirologiju i frazeologiju" prepustiti drugima.
I ta je odluka izgledala sasvim logično jer je Zajec kao veliki bivši igrač, trener i sportski direktor verziran na suštinska nogometna pitanja i tu može najviše napraviti i pomoći. Dakle, ako je Zajec bio najbliži Marićev suradnik i glavni savjetnik u provođenju sportske politike, logično zvuče informacije da nije bio za Marićevu smjenu, koju je provela i realizirala Uprava, jer bi na taj način bio sam protiv sebe. Tko bi sam sebe dezavuirao?
Karte su otkrivene
Je li Zajec bio obaviješten ili konzultiran oko smjene, i nije tako važno. Puno je važniji krajnji rezultat, odnosno odluka da se Marić smijeni. Tako se sve više rasvjetljuje enigma koja se posljednjih mjeseci stvorila oko uloge i utjecaja predsjednika Zajeca u vođenju maksimirskog kluba. Čini se da je nakon ovog poteza Uprave, odnosno njezina predsjednika i najeksponiranijeg člana Zvonimira Manenice, sve puno jasnije. Ono što se već tjednima nagađa sada počinje dobivati konkretne obrise. Karte su otkrivene.
Da Manenica preuzima sve veću ulogu u vođenju kluba, moglo se naslutiti po zajedničkim javnim nastupima na, primjerice, članskom danu ili istupima u kriznim situacijama, kao što je bila smjena Nenada Bjelice s trenerske pozicije. Banku je držao najviše on.
Da preuzima kormilo vođenja kluba, ipak je najviše sugerirala sistematizacija koja je nedavno ugledala svjetlo dana, a prema kojoj Uprava na čelu s Manenicom preuzima ovlasti nad sportskim sektorom. Naravno da se Manenica ne bi upuštao u samovoljnu hazardersku igru da nije bio siguran u potporu većine članova Izvršnog odbora. Znači, to se ipak pripremalo, no ostaje otvoreno pitanje tko je sve za to znao.
Možda je pretjerano reći da Zajec svim ovim potezima i sistematskim promjenama marginaliziran ili stavljen u stranu, da postaje svojevrsni fikus, barem po pitanju sportske politike, ali prilično je jasno tko preuzima glavnu riječ. Prva jača odluka Manenice nakon sistematizacije bila je ta da smijeni Marića. To puno govori.
Što se krije iza glasine o Cannavarovoj navodnoj ostavci?
Nakon službene objave da je Marić smijenjen bilo je samo pitanje vremena tko će prvi lansirati priču o promjeni trenera, odnosno o navodno ponuđenoj ostavci Fabija Cannavara. Jedna je stvar ako je Talijan tražio razgovor s čelnicima da vidi kamo plavi brod plovi i koliko se novi kurs tiče osobno njega, a posve je druga da je ponudio ostavku. To je nebo i zemlja.
Međutim, tako funkcioniraju stvari u medijskom prostoru i maksimirskim igrama prijestolja. Interpretacije su široke i jako rastezljive. Nije se trebalo dugo čekati da se priča o navodnoj smjeni trenera zakotrlja. Kome to odgovara u danom trenutku i što je prava istina, to je već druga stvar. Ili je sve skupa potpuna izmišljotina ili određene struje u Plavim salonima igraju svoju igru i provode samovoljne korake, pa koriste situaciju i potpaljuju vatru ne bi li provele svoje namjere. Trećeg nema.
Dinamo se brzo oglasio priopćenjem, a bilo bi zanimljivo vidjeti tko je inzistirao na tako žurnom oglašavanju i zašto. Iz iskustva znamo da je oglašavanje kluba oko potpore trenerima i inim stručnim licama vrlo varljivo i često kontraproduktivno. Jako skliska tema. Znate onu staru, čim čelnici kluba počnu pričati o zdušnoj potpori, to nerijetko više uznemiri nego umiri navijače i javnost. Ne treba ići u daleku prošlost; i Nenadu Bjelici, prije toga i Sergeju Jakiroviću, pa i Igoru Bišćanu davala se slična potpora, demantirale su se spekulacije oko Bjeličina sukoba s Marićem, a nekoliko tjedana ili dana poslije znamo što se događalo. Tako da to priopćenje može i ne mora ništa značiti.
Maksimirska vrhuška čvrsto uz Cannavara
Ipak, ostaje dojam da ovaj put maksimirska vrhuška, dakle, čelni ljudi, oni koje se najviše pita, i Manenica, i Zajec, i većina članova IO-a, ipak ne žele promjene na klupi Dinama, što je i posve logično. Možda postoje neki kojima bi to odgovaralo, ali takvi ipak ne odlučuju ili barem ne mogu to sami provesti. Znamo koliko je već bilo smjena i otpremnina, pa bi još jedna bila kap na već punu čašu. Ne bi to bio samo još jedan veliki trošak, već i pokazatelj neozbiljnosti, da ne kažem diletantizma.
A i nema pravog razloga za smjenu i traženje novog trenera. Fabio Cannavaro tek je započeo svoju misiju na klupi Dinama i zasad to izgleda sasvim solidno. Ukupno gledajući, Talijan je ostavio dobar dojam. Čini se da je vrlo marljiv i da zna što radi, da polako, ali sigurno slaže mozaik igre. Pobjeda protiv Milana najbolji je putokaz. Dinamu kao klubu i još više njegovoj momčadi jednostavno ne treba još veći potres; treba mu mir, red, rad i disciplina.
Dinamo samo sam sebe može minirati na putu do obrane naslova prvaka
Razloga za paniku nema jer glavni suparnici u ligi, a to su Hajduk i Rijeka, ne ostavljaju dojam da mogu izdržati do kraja. Bodovna razlika se topi, a proljetni dio prvenstva tek je započeo. Kako stvari stoje, Dinamo neće obraniti naslov samo ako sam sebe minira, a ne zbog kvalitete suparnika. Ne budu li Modri sami sebi podmetali nogu unutrašnjim trvljenjima i borbama za prevlast, put do naslova prvaka bit će im otvoren kao avionska pista.
Dosadašnje silne promjene trenera i posljedične otpremnine, uglavnom loše ili nedovoljno dobre kupovine inozemnih pojačanja, sistematizacije usred sezone i općenito lutanje u sportskoj politici govore da u Maksimiru stvari dosad nisu sjele na svoje mjesto u smislu rukovođenja i upravljanja. Možda posljednja događanja sugeriraju da počinju sjedati.
Prvi jači potez novog smjera je Marićeva smjena. Koji su sve razlozi, sada je manje bitno, puno je bitnije tko će ga zamijeniti. Koliko čujem, u pripremi je ime koje će sve ugodno iznenaditi.