Završen je izbor 35 članova Skupštine Dinama u drugoj izbornoj jedinici. Rezultati su poznati, no koji su zaključci?
U principu nije bilo većih iznenađenja. Trezvenijim promatračima odavno je bilo jasno da će se Mirko Barišić, Nikola Hanžel i njihova ekipa svojski pobrinuti da u Skupštinu prođe što manje kandidata, ako je moguće nijedan, koji bi se mogao oteti kontroli na predstojećim skupštinskim izborima za predsjednika kluba.
S obzirom na to koji su se kandidati prijavili, već sam to upozorio u nedavnom tekstu s očeva na sinove i poslovne prijatelje, te tko glasuje, a to su trenutačni članovi Izvršnog odbora, bilo je kristalno jasno da će jako teško proći članovi IO-a koji su pokazali da misle svojom glavom.
Kamenski i Gašparović ispali s liste 35
To su ugledni poslovni čovjek Dragutin Kamenski, za kojeg se čak spekuliralo da bi mogao postati novi predsjednik, te Vladimir Gašparović, koji je sudjelovao u izradi novog Statuta i slovio je za čovjeka od velikog Barišićeva povjerenja.
Međutim, obojica su pokazali kooperativnost s navijačkom strujom, na sjednicama su znali postavljati neugodna pitanja i, gle čuda, nisu prošli na listu 35. Boljim poznavateljima maksimirskih dvorskih igara nije preveliko iznenađenje ni to što nije prošao Željko Marković, koji je još prije nekoliko mjeseci smatran za jednog od bitnijih igrača u maksimirskoj igri prijestolja.
Sjećamo se Markovića, vlasnika putničke agencije Ban Tours koja godinama posluje s HNS-om i Dinamom, s one burne skupštinske sjednice iz ožujka prošle godine, kada je galamio i čvrsto stajao uz Barišića. Činilo su da su u velikom savezništvu, no u međuvremenu situacija se stubokom promijenila.
Čini se da je odradio svoju ulogu i potom je polako, ali sigurno guran u stranu, poput još nekoliko Barišićevih bojovnika u ratu s frakcijom Damira Zorića, za kojeg se spekuliralo da ima čvrstu podršku Zdravka Mamića, bivšeg Dinamova čelnika i međugorskog bjegunca od hrvatskog pravosuđa.
Revolucija jede svoju djecu
Primjerice, Krešimir Antolić ili Ognjen Naglić također su nestali sa scene. Barem zasad. Izgleda da su odbačeni kao pretežak teret istinskih vladara Plavih salona, a za obojicu se pretpostavljalo da su u dobrim odnosima s Markovićem. Još jednom se pokazalo da revolucija jede svoju djecu. Dugo su surađivali s Barišićem, jednako kao i s Mamićem, pa ne mogu reći da nisu znali njegov modus operandi opstanka na vlasti.
Druga je stvar ako su mislili da neće baš njih, odnosno da će biti nagrađeni za žestoku potporu u ratu s Mamićem. To sporedni igrači uvijek misle, ali uglavnom kasno shvate da su iskorišteni i često im ostaje samo gorko razočarenje.
Na listi nema ni Dinamovih legendi Marijana Čerčeka i Stjepana Deverića, koji su također imali svoju rolu u skupštinskom prepucavanju, okretanju kaputa i lakonogom pretrčavanju. Možda je pregrubo reći, ali neki su u toj priči ispali naivni, da ne kažem korisne budale. No još ćemo vidjeti tko točno kada se podijele sve dužnosti nakon izbora i utvrđivanja vlasti. Moguće je da su neki žrtveni janjci dobili čvrsta obećanja, ali, opet, što košta obećati!? Baš ništa.
Zajec veliki favorit protiv Barića
U prvoj izbornoj jedinici dvije su liste. Dinamovo proljeće predvodi klupska legenda Velimir Zajec, a Dinamo iznad svih Otto Barić mlađi, zagrebački arhitekt i sin proslavljenog istoimenog trenera i bivšeg izbornika Hrvatske. Još uvijek se ne znaju rezultati, glasuje se do 19 sati, no Zajecova lista veliki je favorit jer je dobila potporu Bad Blue Boysa, koji vjerojatno sačinjavaju glavninu trenutačnih članova Dinama s pravom glasa.
Iako su se u Dinamovom proljeću pribojavali mogućih izbornih malverzacija i namještaljki, teško da se može izroditi iznenađenje, ali nikad se ne zna i treba sačekati rezultate. E, sad, ako Zajecova lista pobijedi i odnese svih 25 mjesta u Skupštini koje pripadaju prvoj izbornoj jedinici, je li moguće da s liste 35 prijeđe na drugu stranu najmanje šest zastupnika?
U tom slučaju Zajec bi pobijedio na predstojećem skupštinskom glasovanju i postao bi novi predsjednik. Sve je moguće, ali čini se da baš nije vjerojatno. Ako uzmemo u obzir sve što smo gore naveli, da su Barišić i njegovi pobočnici jako pažljivo skrojili listu i na nju postavili sebi vjerne ljude, realno je jako teško očekivati da će se pronaći šestorica pravednika spremna dati glas drugoj strani, odnosno Zajecu.
Može li Zajec pobijediti Barišića?
Posljednjih sati počelo se o tome pričati i spekulirati u nogometnim kuloarima. No već mjesecima, pa i godinama slušam istu priču, i to od nekih vrlo upućenih ljudi, o tome kako Barišić samo što nije pao, kako broji zadnje dane, kako ga pritišću sa svih strana, kako će ga Mamić smijeniti, kako će ga smijeniti navijači, no moram priznati da me nisu baš mogli uvjeriti.
I tada i sada ostajem sumnjičav i skeptičan. Ne kažem da se neće dogoditi, ne znam, sve je moguće, posebice u Dinamu, ali nekako čisto sumnjam. Jedno su želje, a drugo mogućnosti i realnost. Ali i činjenice. Primjerice, što nam govori kako je skrojena lista 35? Da je prošao Kamenski, da je prošao Gašparović bio bi puno optimističniji. Ovako ostaje skepsa.
Dojam je da je Barišić temeljito pripremio teren za učvršćivanje vlasti. Nikada nije ni kanio otići, o tome sam pisao mnogo puta još dok je vladao val euforije da se miče klika koja je drmala Dinamom dva i pol desetljeća. Sve mi izgleda da će se još morati pričekati, a dobrog su zdravlja i tko zna gdje im je kraj.
Stvarni maksimirski vladari i bukači
Predugo radim i pratim maksimirska zbivanja da ne bih znao tko je u toj konstelaciji snaga oduvijek bio broj 1, a tko istureni bukač i galamdžija, koji je u jednom trenutku pomislio da je prerastao staru gardu i otrgnuo se s lanca, pa je zbog toga dobio po nosu i otjeran u kućicu.
U bezvremenskom Alan Fordu Broj 1 ima debelu crnu knjižicu i slonovsko pamćenje. Previše toga je nakupio da bi se bojao prijetnji oporbe, državnih, gradskih i inih otaca. Jer tko mu stane na žulj, vadi je iz ladice i skida neprijateljima putar s glave. Ukratko, premalo je hrabrih i poštenih u bitki za Dinamovo žezlo, čitaj blagajnu.