Jedna divna nogometna priča napisana je sinoć u Bariju. Ne toliko lijepa za publiku na rasprodanom stadionu, budući da se njihova momčad nije uspjela vratiti u Serie A niti nakon 2011. godine, nego se priča vrti oko gostujuće momčadi.
Riječ je o Cagliariju koji je nakon pobjede 0:1 (prva utakmica završila je 1:1) izborio povratak u Serie A. putem kvalifikacija drugoligaša. Oni ga nisu čekali toliko dugo koliko njihovi domaćini, Serie B su igrali tek ovu sezonu, no priča o povratku je posebna.
71-godišnji gospodin Ranieri
Jer je sve krenulo s povratkom trenerske legende, gospodina Claudia Ranierija, čovjeka koji je Cagliari preuzeo 1988. godine kao trećeligaša i onda ga odmah uveo u Serie B pa automatski u Serie A, postavši nezaboravna legenda kluba.
Iako su prije toga imali prvoligaških razdoblja, puno više su bili niželigaški klub. Od ulaska s Ranierijem, samo sedam od ukupno 32 sezone nisu bili članovi najvišem ranga.
Na Sardiniju se 71-godišnji Ranieri vratio prvog dana ove godine, u nezavidnu situaciju. Na polovici sezone, klub se nalazio na devetom mjesto s po šest pobjeda i poraza te sedam neodlučenih utakmica. Ukupno 25 bodova.
Vratio se u klub mladosti i napravio posao za koji je doveden
Do kraja regularne sezone, Ranieri je upisao devet pobjeda, osam neodlučenih susreta i samo dva poraza. Sjajnih 35 bodova. Završili su peti i ušli u dodatne kvalifikacije.
Tamo su prvo savladali Veneziju pa Parmu te u finalu već spomenuti Bari i veliko slavlje uz pregršt emocija je krenulo.
Nakon što je prošle godine doveden da pokuša spasiti Watford pa je vrlo brzo dobio (nezasluženi) otkaz od strane kontroverznog Gina Pozza, Ranieri se umirovio. No, poziv Cagliarija nije mogao odbiti.
Pokazat će se to kao vjerojatno jedna od njegovih najdražih odluka u životu. A u pitanju je čovjek sjajnih rezultata, ali ne baš velikog broja trofeja. No, bio je čudesni prvak s Leicesterom 2016. godine, što po mnogima vrijedi više nego nekoliko trofeja s većim klubovima.
Nemojte otpisivati legende, ali prije svega pravu gospodu kakav je Claudio. Iz njih se uvijek može izvući ona neka iskra pa makar bila posljednja. Vjerujem da Ranieriju takva još uvijek nije.